Na posljednjoj sjednici krapinskog Gradskog vijeća u 2018. godini, izglasan je prijedlog Zaključka o davanju prethodne suglasnosti na pokretanje postupka pronalaska strateškog partnera prodajom do 100 posto udjela društva Krakom d.o.o. u kapitalu društva Gradska plinara d.o.o..
Pojednostavljeno rečeno, Krakom, koji je 100-postotni vlasnik Gradske plinare Krapina, kreće u potragu za strateškim partnerom, koji bi je kupio cijelu, ili dio nje. Podsjetimo, Krakom je u vlasništvu Grada Krapine, koji ima 84 posto te okolnih općina – Jesenja, Petrovskog, Đurmanca i Radoboja, koje imaju preostalih 16 posto.
– S obzirom na liberalizaciju tržišta plina koja se događa i da ono već dugo ne spada u komunalnu sferu, već energetski sektor, a da su na tržište došli “veliki igrači”, nažalost mi smo u cijeloj toj priči relativno mali opskrbljivač i distributer, gdje držimo manje od jedan posto udjela na nacionalnom tržištu plina. Jednostavno, količine plina koji prodajemo nisu dovoljne da bi mogle konkurirati tima velikima – objasnio je gradonačelnik Krapine Zoran Gregurović te nastavio:
Oporba protiv
– Gradska plinara trenutno dobro posluje, ali bojimo se što će se dogoditi kroz dvije – tri godine, kada će svatko moći birati svog opskrbljivača. S obzirom na trendove koji se događaju na tržištu plina – vidimo da su prodane plinare u Bjelovaru, Koprivnici, Sv. Nedelji i Virovitici, ako znamo da su još prije desetak godina svoje udjele u Zagorskom metalcu prodali i Grad Zabok te općine Veliko Trgovišće, Krapinske Toplice i Bedekovčina, a i u stubičkom kraju je opskrbu preuzeo Zagorski metalac, odlučili smo krenuti u odluku za pokretanje postupka pronalaska strateškog partnera prodajom do 100 posto udjela u Gradskoj plinari Krapina – objasnio je Gregurović.
Gradska oporba ne slaže se s takvim potezom, već su tvrdili da je trebalo sagledati sve druge opcije prije nego što se krene u prodaju GPK-a.
– Možda je trebalo angažirati financijske savjetnike, koji bi napravili analizu i dali rješenje kako nastaviti s poslovnim aktivnostima GPK-a, a da ona ostane u vlasništvu Grada Krapine – kazala je SDP-ovka Katarina Štrok. Izrazila je pritom i zabrinutost što će biti s dugoročnim i kratkoročnim obvezama plinare.
Nadovezao se Željko Pavić (SDP), rekavši da se prije nekoliko godina tražio strateški partner, ali ne da kupi 100 posto Plinare.
– Velik dio te mreže izgradili su naši sugrađani te su rukovodstvu tvrtke ukazali puno povjerenje da upravlja s tim svim nekretninama. Novac naših sugrađana uložen u tu mrežu nije mali, skupo su se plaćali priključci na tu mrežu. Da li nam je u interesu da netko drugi gospodari s onim što smo mi sami napravili? – pitao se Pavić, tražeći da se ustanovi sadašnja vrijednost mreže GPK-a, kako bi se znalo što se točno i za koliko prodaje, odnosno hoće li se dobiti realna cijena ako dođe do prodaje. Dodao je da nikako ne bi trebalo prodati cijelu Plinaru, već ako je to nužnost, samo dio, a da većina ipak ostane u vlasništvu Grada Krapine.
Zoran Čavužić, vijećnik koji je na toj sjednici obznanio da je izašao iz stranke Reformista, te da će rad u Gradskom vijeću nastaviti u oporbi, ali kao nezavisni, skrenuo je pozornost na privatizaciju INA-e i T-Coma, gdje je samo vrijednost infrastrukture, bez poslovanja, bila vrjednija od onog što se za ta poduzeća dobilo te je upozorio da ne bi bilo dobro da se isto desi GPK-u.
Vijećnica Irena Šafranko (SDP) prozvala je većinu u Gradskom vijeću koja će glasovati za prodaju Gradskog poduzeća.
– Vi to možete s devet ruku u Gradskom vijeću, naspram 12 i nešto tisuća građana Krapine plus stanovništvo okolnih općina – prodati poduzeće koje su stvarali i financirali građani – rekla je Šafranko.
Nadovezao se ponovno Pavić pitanjem što će biti s građanima koji su priključeni na mrežu GPK-a, tko će servisirati kvarove te da li stvarno treba prodati tu mrežu.
– Ako već ne može opstati uz opskrbu i distribuciju, može li samo uz distribuciju, da zarađuje od najma svoje mreže. Zašto prodajemo ako GPK može živjeti od distribucije – pitao se Pavić.
PWC savjetovanje
Za poslovno savjetovanje oko procesa prodaje GPK-a angažirana je tvrtka Pricewaterhouse Coopers (PWC), čiji je direktor Marko Umićević, uz direktoricu Krakoma Katarinu Posilović, također bio prisutan na sjednici Gradskog vijeća te je odgovorio na brojna pitanja. Naime, on je osobno vodio prodaju plinare u Koprivnici te vodi onu u Virovitici.
– Radi se o vrlo transparentnom postupku koji ima nekoliko kontrola da zaštiti vlasnika. U prvoj fazi radi se analiza poslovanja plinare, ono što jest, što može biti i ono što se želi od nje, a potom se upućuje poziv investitorima, a radi se samo o provjerenim investitorima, koji su solventni i koji mogu dalje ulagati u razvoj Plinare. Slijedi neobvezujuća faza, u kojoj potencijalni investitori imaju nekoliko mjeseci da daju neobvezujuće ponude. Kada vidimo neobvezujuće ponude, donosimo odluku da li se treba nešto mijenjati i onda se ide dalje – cilj toga je da se vidi kako tržište izgleda, da li prema tim ponudama uopće ima smisla prodavati. Onda se ide u obvezujuću fazu, a između te dvije faze investitori imaju mjesec ili dva da dubinski snime Plinaru i njeno poslovanje. Zatim daju obvezujuće ponude, koje su obvezujuće za njih, a ne za vlasnika. Na temelju tih odluka se nakon provođenja analiza odabire partner s kojim se ulazi u zatvaranje same transakcije. Sve to skupa u idealnom slučaju traje sedam do devet mjeseci, kraće sigurno ne – pojasnio je proces Umićević te nastavio:
– Vlasnik definira minimalne uvjete koje investitor mora zadovoljiti. Primjerice, drugi gradovi su imali, i dobili su to – zadržavanje broja zaposlenih, zadržavanje djelatnosti, da se mora razvijati i da se mora investirati sukladno planovima. Sada to kao vlasnici možete uvjetovati jer je takvo stanje na tržištu. Jednog dana to više neće biti. Što se tiče pitanja duga GPK-a, investitor tvrtku mora preuzeti sa svim dugovima, a gotovina koja je na računu vraća se vlasnicima. Naravno, ovisno o visini preuzetog duga, korigira se vrijednost tvrtke, ali sigurno neće biti prodaje za kunu ili nešto slično. Također, prodaje se do 100 posto, dakle ne nužno 100 posto. Na njima je da daju ponude, a na vlasnicima da se odluče za najbolju opciju. To se vidi već u onoj neobvezujućoj fazi. No ono što sigurno mogu reći, jest da su tržišne okolnosti takve da se trenutno svi prodaju za više nego što vrijede. Primjerice, operativna dobit, odnosno vrijednost firme je generalno puta sedam, a Koprivnica se prodala za puta 11 i sve su ponude bile tu negdje. Virovitica će slično proći, kao i Bjelovar, sada jednostavno postoji interes i treba ga iskoristiti prije nego kasnije, kada više neće biti ovakvi uvjeti. Uz to valja napomenuti, kada ste dio većeg sustava, diže se i kvaliteta usluge za građane, koji će sigurno moći dobiti povoljniju cijenu plina – zaključio je Umićević.
Nakon rasprave prišlo se glasovanju te je zaključak izglasan s devet glasova za, sedam protiv i jednim suzdržanim.
Tek prvi korak
– Hoće li na koncu do prodaje i doći, u ovom je trenutku nemoguće reći, ovo je samo prvi korak, a cijeli taj proces će, ako dođemo do kraja, trajati oko godinu dana. Tek ćemo u narednim koracima vidjeti na koje uopće iznose možemo računati da bismo dobili za GPK, hoće li nam to biti prihvatljivo i koji bi se postotak uopće išao prodati. Bitno je reći da do samog sklapanja ugovora, ako do toga dođe, mi možemo u bilo kojem trenutku odustati od procesa prodaje. U ovom bi trenutku bilo neozbiljno govoriti o bilo kakvim sredstvima koja bismo mogli dobiti za GPK – objasnio je gradonačelnik Gregurović, dodajući da će se sve odvijati u četiri koraka koja je pojasnio Umićević.
– Da se slikovito izrazim što se događa na tržištu plina, moramo se vratiti malo unatrag i prisjetiti se koliko je bilo malih dućana, ne samo na području Krapine i Krapinsko – zagorske županije, već cijele Hrvatske i što se s njima počelo događati kad su se pojavili veliki trgovački lanci. Jednostavno i mi kao mali u toj branši ne možemo konkurirati velikima koji mogu ponuditi daleko niže cijene za kućanstva. Ima mnogo pitanja što će se događati s kućanstvima, što s opskrbom i distribucijom plina, a vidimo stubički bazen koji je zajedno s Oroslavjem prešao pod Zagorski metalac, a općine koje su imale udjele u vlasništvu su ih prodale Zagorskom metalcu. Nitko nije ostao bez plina, jedino što može biti benefit za građane da će možda moći dobiti nižu cijenu plina. To dakle nije nikakav bauk. Tržište se okrupnjava i vjerojatno će kroz određeno razdoblje na njemu ostati nekoliko većih igrača. A nama je cilj i interes pronaći strateškog partnera koji će nastaviti s ulaganjima u plinsku mrežu, koji će nastaviti s radom i održati poslovanje same Gradske plinare. Činjenica je da smo možda svi emotivno vezani za tu tvrtku, s obzirom na to da su je stvarali prvenstveno naši građani, ali moramo početi razmišljati tržišno i na poslovni način te gledati dva koraka unaprijed što će se dogoditi. Moja osobna želja bi bila, ako dođe do prodaje udjela, da se ta sredstva utroše namjenski i ulože tako da stvore novu dodanu vrijednost, da li kroz ulaganja u otkup zemljišta za Gospodarsku zonu, ili za nešto drugo, ali ono što je bitno, ako do toga dođe, da se novac pametno uloži – zaključio je Gregurović.
