Matija Krizmanić (28) iz Pregrade jedan je od petnaestak odgajatelja u Hrvatskoj i jedini u Krapinsko – zagorskoj županiji

SVI VOLE STRIČEKA MATIJU: “Nema ljepšeg osjećaja od onog kada te djeca ujutro dočekaju s osmjehom i skoče na tebe – onda znaš da dobro radiš svoj posao”

Objavljeno: 23.12.2018. Jelena Jazbec

– Rekao bih da se sve to dogodilo slučajno. Išao sam na prijemni na više fakulteta, ali izgleda da je sudbina htjela da uđem u taj dječji svijet i da se time bavim. Završio sam tri godine predškolskog odgoja na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu i sada idem dalje, još dvije godine. Vjerojatno je na moju odluku da postanem odgajatelj utjecalo to što su i moji roditelji radili u prosvjeti. Naime, pokojni je otac bio profesor, a mama radi u vrtiću. Tako da bih rekao da je bilo zapisano da ću na kraju raditi ili u školi ili u vrtiću – govori nam 28-godišnji Matija Krizmanić, jedan od petnaestak odgajatelja u Hrvatskoj i jedini u Krapinsko – zagorskoj županiji.
Nakon stažiranja u Krapinskim Toplicama, radio je u dječjim vrtićima u zagrebačkim Gajnicama i u Velikom Trgovišću, a danas je zaposlen u svojoj rodnoj Pregradi, u Dječjem vrtiću “Naša radost”. Zahvaljujući svojoj mami Gordani, kaže, odmalena je bio u tom okruženju.
– Mama je najprije imala privatni vrtić u Pregradi, tako da sam od malih nogu bio u tom okruženju, i na kraju mi je, eto, pripala čast da budem jedini muški predstavnik u našoj županiji među odgajateljima. Naravno, i na faksu sam bio jedini dečko, tako da nisam baš mogao izostati s predavanja, a da to ne bude primijećeno. No, te tri godine studiranja, mogu reći, bile su jedan od boljih perioda u mom životu. S nekoliko kolegica sam prijatelj i danas, i mogu reći da bih rado ponovno proživio svoje studentske dane – otkriva Matija, kojeg smo pitali je li mu ipak nedostajalo muško društvo.
– Oduvijek sam se nekako više družio s curama. Naravno, imam prijatelje, s kojima sam se posebno povezao putem glazbe, no, smatram da te žene nekako više mogu razumjeti – ističe, te dodaje kako ne smatra da su žene predodređene za posao odgajateljica.

“Mali volonteri”

– Po mom mišljenju, bilo bi savršeno kada bi svaka grupa imala jednog odgajatelja i jednu odgajateljicu. Ne smatram da je to žensko zanimanje, štoviše, danas više nema muških i ženskih zanimanja, svi znamo da žene danas rade i na gradilištima, da su inženjerke, doktorice… Pa nekad je bilo čudno da žena bude doktorica. Prva žena koja je završila za doktoricu, bila je Maria Montessori, koja je osmislila koncept “Montessori pedagogije”, pa danas ima dosta “Montessori vrtića”. Ako je ona mogla u to vrijeme postati liječnicom, onda nema razloga da neki muškarac u današnje vrijeme ne bude odgajatelj – ističe “striček Matija”, koji nam je otkrio i koje osobine mora posjedovati osoba koja želi biti dobar odgajatelj.

– Strpljenje, prije svega, jer je puno djece. Nemaš petnaestero djece u grupi da bi se svima mogao posvetiti, nego ih imaš 28. Ja konkretno imam najstariju skupinu, od šest do sedam godina, koja je malo zahtjevnija, djeca stalno nešto traže, nekakve aktivnosti i poticaje, pa se od tebe zahtijeva da budeš kreativan, moraš uvijek biti ispred djece i znati što ih zanima, da bi im mogao ponuditi neki sadržaj. Moraš posjedovati i neku ljudsku toplinu, imati umjeren ton dok razgovaraš s djecom, ako ti je loš dan, to vješto sakriti. Važna je i fleksibilnost, jer se u toj struci stalno nešto mijenja. Možda si za taj dan zamislio neku aktivnost, ali ako djeca to ne žele, ne možeš ništa. Ideš tamo gdje te djeca odvedu. To nije kao u školi, da imaš plan i program i da se po tome radi. Moraš imati i empatiju, ako se neko dijete ozlijedi, moraš ga utješiti, pružiš mu nježnost… Kao da je to tvoje vlastito dijete. Ja svu tu djecu i nazivam svojom, jer sam s njima 5,5 sati dnevno cijelu pedagošku godinu. Mi se svi tom djecom bavim, a razmišljamo o njima i kada odemo kući, ponekad ih i sanjamo. To je taj jedan lijepi dio našeg posla. Nema ljepšeg nego kada te ujutro djeca dočekaju s osmjehom, kad skoče na tebe, onda znaš da dobro radiš svoj posao – govori jedini zagorski odgojitelj, posebno ponosan na uspješne projekte koji se svake godine provode u DV-u “Naša radost”.
– Dvije godine zaredom sudjelovao sam na regionalnoj Smotri projekata. Surađivao sam s kolegicom Marijom Šanjug, koja je meni bila teta u vrtiću. Prve godine smo predstavljali projekt “Dijete i glazba oko nas”, a prošle godine projekt “Mali zadrugari”, koji smo predstavljali i na državnoj smotri. Sada trenutno provodimo projekt “Mali volonteri”, čiji je cilj osvijestiti djecu da u našoj okolini ima ljudi koji su sami, siromašni i kojima je potrebna pomoć. Djeci je to veliko veselje, pa smo već organizirali nekoliko radnih akcija, da bismo pomogli u čišćenju okoliša starijima i nemoćnima, koji to nisu u mogućnosti sami učiniti. Moram pohvaliti naše mališane, koji su bili pravi radnici, slagali su drva, grabljali dvorište… Jako smo ponosni na njih. Većina tih inicijativa dolazi od djece, a mi kao odgajatelji im samo pomažemo u realizaciji njihovih ideja – kaže Matija.

Uloga roditelja

Uz djecu, dodaje, neizmjerno je važna i uloga njihovih roditelja.
– Oni od tebe imaju određena očekivanja, da ćeš dijete učiti i izgraditi s njim nekakav odnos. S roditeljima se isto treba naučiti ponašati, moraš biti pristupačan, srdačan, pružiti im informacije koje ih zanimaju i jedino tako mogu biti zadovoljni. Ako se dogodi, primjerice, da se neko dijete malo teže ozlijedi, moraš biti uz njega, sve zapisati i to znati prezentirati roditelju. Sve je to dio svakodnevnog života. Djeca su živa bića i zato moraš imati sto očiju – smije se Matija.
Od studenoga je u DV-u “Naša radost” krenuo i poslijepodnevni program rada, pa je radno vrijeme vrtića od 5.30 do 20 sati. Lijepo mu je, kaže, raditi u njegovom rodnom gradu, gdje ga gotovo svi poznaju i zove “striček Matija”, a tako ga zovu i njegovi mališani iz grupe “Zvjezdice”, koji će u jesen 2019. krenuti u prvi razred.

– Ja bih želio da me zovu samo Matija, jer mi je u interesu da stvorimo taj jedan prijateljski odnos, ali, naravno, moraju znati da kad se radi, se radi, da se mora slušati i poštivati pravila rada u grupi, a kada dođe vrijeme za zabavu, onda se šalimo, pjevamo, sviramo. Bez gitare ništa. Već na fakultetu se od tebe zahtijeva da naučiš svirati neki instrument, pa je u tom pogledu meni bilo mnogo lakše, s obzirom na to da sviram odmalena. Zato sam tada uglavnom pomagao kolegicama koje su prvi puta primile gitaru u ruke – prisjeća se Matija, koji svoju grupu dijeli s 35-godišnjom kolegicom Kristinom Špiljak, koja pak za njega ima samo riječi hvale.

– Ovo je prvi puta da imam muškog kolegu, moram priznati da mi je u početku bilo malo čudno, ali sada mogu zaista reći sve pozitivno. On je primjerice jak u glazbi, ja volim likovni, pa jedan drugoga upotpunjujemo i uvijek guramo naprijed – doznali smo od tete Kristine.
Matiju smo pitali i ima li kakav savjet za pripadnike muškog spola koji se žele okušati u ulozi odgajatelja.
– Muškarci imaju potencijala. Kod puno očeva vidim da bi bili super odgojitelji i zato smatram da ako nekome to leži, trebao bi pokušati. Mislim da bi svi oni koji razmišljaju o tome, trebali doći u vrtić na jedan dan, da vide kako je to organizirano, kako se radi, pa im možda to pomogne u donošenju odluke. No, ja bih im u svakom slučaju savjetovao da se odluče za to jer definitivno neće požaliti i jednog će im dana biti lakše s njihovom vlastitom djecom. Ja osobno nisam nikad požalio i da sad ponovno biram zanimanje, odabrao bih isto. Dobra je atmosfera, mnogo kolegica, znate kako se ono u šali kaže, “blažen među ženama” – zaključuje Matija.

Najnovije po kategorijama

Objavljeno u isto vrijeme

Pročitajte više s našeg weba