Centar “Ritam s konjem“ u Stubičkim Toplicama postoji već pet godina te je u tom periodu postao vrlo poznat, budući da je usmjeren pružanju terapija i aktivnosti pomoću konja osobama s teškoćama u razvoju i osobama s invaliditetom, ali i rekreativnog jahanja za građanstvo. Tu je i amaterska škola jahanja, terensko jahanje, škola za polaganje jahačkih dozvola, no, ono po čemu se svakako ističu, je hipoterapija. Imaju prostor koji je, sami kažu, opremljen vrhunski, a natkrivena jahaona spremna je za rad u svim vremenskim uvjetima. U njemu su zaposlene dvije osobe, a jedna od njih je hipoterapeut, s kojim smo i razgovarali. Josip Knezić (30) je po struci fizioterapeut i dodatno se obrazovao za hipoterapeuta u Centru CIRIUS Kamnik u Sloveniji te je predsjednik Udruge radnih fizioterapeuta i radnih terapeuta Zagorja, a ujedno i vodi Centar “Ritam s konjem“.

Opišite nam, što je zapravo hipoterapija?

Riječ je o fizioterapiji na konju, uz pomoć fizioterapeuta koji se dodatno educirao za bavljenje takve terapije.Tijekom jedne hipoterapije u trajanju od 30 minuta naš tim prohoda u prosjeku 2200 metara. S obzirom na to da je kretnja jahačeve zdjelice tijekom konjskog hoda vrlo slična kretnjama ljudskog hoda, možemo zaključiti da je i naš jahač prehodao 2200 metara.

Kako izgleda jedna takva terpija na konju?

Provođene hipoterapije kao jednog segmenta unutar terapija i aktivnosti pomoću konja iziskuje harmoniju i sklad funkcioniranja hipoterapijskog tima. Tim se sastoji od adekvatnog konja, hipoterapeuta, vodiča konja i korisnika. Kvalitetan rad iziskuje pravilno odabranog konja koji svojom strukturomtijela, korakom i naravi koja točno odgovara našem korisniku. Biramo bržeg ili sporijeg konja, koji se prilagođava, ovisno o tonusu i specifičnosti korisnika. Moram napomenuti da su svi ti konji, a imamo ih pet, trenirani kako bi bili terapijski, jer ne može svaki konj biti terapijski. Naš korisnik,  odnosno jahač, centar je našeg zbivanja kojemu svaki član tima nastoji prilagoditi i pružiti maksimalno kvalitetan rad. Pozicioniranje na konja najčešće je pomoću pristupne rampe i onda počinje jahanje, a terapija se najčešće odvija u hodu, gdje se prenose trodimenzionalni pokreti konja kroz zdjelicu jahača i utisak ide u mozak. To nam služi da kasnije osoba može lakše razlučiti na koji način poboljšati svoj hod, a za one koji ne hodaju, na koji im se način možda kasnije može pomoći kroz ostale terapije da lakše prohodaju.  I to je jedna od dobrobiti konja, kojih ima jako puno. Ako sažmemo, najveća dobrobit je taj trodimenzionalni pokret i pokret hoda konja, koji je vrlo sličan pokretu čovjeka. Također, blagodat te životinje puno utječe na jahača, zatim sama priroda i položaj konja daje samopouzdanje, osjećaj dubine, kretnje i slično.

Opišite nam malo hipoterapeuta i tim koji ste spomenuli?

Vodič konja osoba je koja svojim poznavanjem i radom s konjem osigurava pravilan korak tijekom terapije i sigurno kretanje konja. Hipoterapeut svojim znanjem i vještinama iskorištava blagodati konja za provođenje fizioterapije na konju, s ciljem zadovoljavanja unaprijed predviđenih ciljeva poput rada na ravnoteži, posturi, socijalizaciji, tonusu i ostalim medicinskim ciljevima. U ovom timu svatko svojom ulogom pridonosi kako bi terapija bila uspješna i produktivna. Naš korisnik odnosno jahač centar je našeg zbivanja kojemu svaki član tima nastoji prilagoditi i pružiti maksimalno kvalitetan rad.

Koliko vremenski traje jedna terapija?

Terapija traje pola sata. U pravilu svi korisnici još imaju i dodatne terapije. Najčešće su to, ja ih nazivam “kabinetske“ vježbe, što mogu biti različite fizioterapijske i radno  terapijske procedure. Za naše korisnike u sklopu Centra također provodimo terapijsko plivanje po Halliwick konceptu jednom tjedno.

Koliko trenutno korisnika dolazi k vama i s kojim oboljenjima?

Imamo dvadesetak korisnika, što djece, što odraslih. Terapije počinju od navršene četvrte godine, pa nadalje, neovisno o godinama, dok procijenimo da osoba može na konja. Ako gledamo na tonus, onda je to povišeni ili sniženi tonus, a trenutno su kod nas najčešće dijagnoze cerebralna paraliza, multipla skleroza i autizam.

Kroz koliko terapija otprilike korisnici prođu?

Terapija je stalna i na nju idu kroz cijelu godinu, a frekvencija je jednom do dva puta tjedno.

Za vrijeme našeg posjeta Centru, Josip je odrađivao terapiju s 34-godišnjom Nikolinom Rod iz Zlatara, koja je oboljela od multiple skleroze…

Ona dolazi u sklopu projekta Krapinsko – zagorske županije “Možemo sve“, kojem je nositelj Društvo multiple skleroze Krapinsko – zagorske županije. Ona je nova korisnica, jaše i vježba na umiljatom konju kojem je ime “Beba“. Trenutno je odjahala nekih 15 terapija i nastavlja i dalje. Nikolina se već sad osjeća puno bolje i jako je sretna, terapijom joj se poboljšava stanje, sve ide na bolje. Dobro obavljena terapija s krajnjim ciljem medicinskog napretka korisnika i poticanje razvoja pravih jahačkih sposobnosti nama je prioritet i najveća nagrada. Vizija našega razvoja temelji se na načelima stručnosti i educiranosti s krajnjim ciljem razvoja Centra u širokom spektru stručnog djelovanja kroz oblik financijske opstojnosti, samozapošljavanja i dobrobiti društvenoj zajednici.

Što se tiče škole jahanja, ima li zainteresiranih?

Ima jako puno zainteresiranih i djece i odraslih. Škola je u trajanju od deset sati i to je ono osnovno što osoba nauči, baratati s konjem tako započinje ne svoje prve pokrete u sedlu. Nauči i ono osnovno jahanje u hodu, kasu i galopu i dalje to može koristiti kao svoju aktivnost, odnosno sport. Mi nastojimo u Zagorju taj način sport što više progurati, kako bi ljudi dobili svijest da konji više nisu životinje koje se koriste u polju nego je to vrsta rekreacije.