Dominik Gorički iz Konjščine do 2017. godine bio je vrlo aktivni član Most, kojeg je tada odlučio napustiti zbog, kako kaže, činjenice da je “stranka marginalizirala platformu”. Ovaj 25-godišnjak osnovnu je školu završio u Konjščini, opću gimnaziju u Zaboku, a Tehnički fakultet u Rijeci, ove godine u srpnju. Kako kaže, u budućnosti bi se želio baviti strojarstvom, iako se čini kako od politike ne može i ne želi pobjeći. Trenutno je voditelj ureda Udruge nezavisnih, koja povezuje i koordinira nezavisne gradonačelnike i načelnike na razini čitave Republike Hrvatske, pa tako i one s područja Krapinsko – zagorske županije. U intervjuu za Zagorje International otkrio je zašto se počeo baviti politikom, što misli o Boži Petrovu, kakve su njegove ambicije i koji su primarni ciljevi Udruge nezavisnih.

Kada i zašto ste se odlučili početi baviti politikom? 

Politiku sam aktivno počeo pratiti pri kraju srednje škole, ali s dovoljnom dozom otpora da bih se uopće mogao zamisliti kao netko tko u njoj aktivno sudjeluje. Sve je promijenila bura oko parlamentarnih izbora 2015. godine. Tada sam se na poziv obiteljskog prijatelja i meni po razmišljanjima jako bliskog čovjeka, nezavisnog općinskog vijećnika u Zlatar Bistrici Leonarda Fulira, odlučio volonterski priključiti Mostu. Posebno me impresionirao tadašnji gradonačelnik Omiša Ivan Kovačić.

Od kada do kada ste bili član Mosta? Jeste li zadovoljni svojim djelovanje i što vas je privuklo upravo toj političkoj opciji?

U priču oko Mosta bio sam uključen od jeseni 2015. pa do samog početka 2017. godine. U kratko sam vrijeme od osobe kojoj je politika sporedna stvar, postao osoba koja od politike ne može i ne želi pobjeći. U Mostu sam dao sve od sebe što sam znao i mogao. A nastojao sam učiti od drugih brzo, jer su turbulencije koje je izazvao Most u državi bile snažne i brze. Most je tada imao dva smjera kao dvije ruke. Jedno je bila stranka, a drugo nestranačka platforma nezavisnih uz Most. Te su dvije strukture Mosta trebale biti povezane, ali je nakon kratkog vremena postalo vidljivo da se većina upisanih u stranku počela ponašati sve zatvorenije u odnosu na širinu koju je mogla obuhvatiti platforma. Ja sam se na kraju opredijelio za platformu, a onda i napuštanje Mosta, kad je stranka marginalizirala platformu. Odlučio sam se za duži i temeljitiji put, a to je popravljanje Hrvatske općinu po općinu, grad po grad. Shvatio sam, na primjeru dva kratka Mostova sudjelovanja u vlasti, da promjene nisu moguće preko noći i da je upravo moja generacija ta koja će morati postepeno preuzimati konce u svoje ruke da bi društvo sutra izgledalo bolje i pravednije. Privukli su me nezavisni lokalni čelnici i nezavisni stručnjaci koji su im se stavili na raspolaganje, pa tako zajedno pokazali da politika može biti ispravna i pozitivna stvar. Da je moguća i pozitivna, a ne samo negativna selekcija u politici.

Kakvo je vaše mišljenje o predsjedniku Mosta Boži Petrovu?

Imao je šansu činiti velike stvari, a takva se šansa teško dobiva dvaput. Naročito kad odabereš put na kojem izgubiš i ono prvo što si imao, a to je pobjednička baza u vlastitom gradu. Moj favorit za to kako izgleda primjer čelnog političara Mosta zato je Ivan Kovačić, koji je politiku brzo napustio, ali tako da je ostavio pobjednički prostor svojem nasljedniku u Omišu.

Spomenuli ste da ste Most napustili jer je “stranka marginalizirala platformu”. Što to znači?

Iz Mosta sam izišao početkom 2017. godine, prvenstveno zbog otuđivanja stranačkog vodstva od ideje “nezavisnih lista”. Oni su se odlučili za to da lokalni članovi izlaze na izbore pod markicom Mosta, što je sve kvalitetne kandidate limitiralo zbog tadašnje konfliktne politike na nacionalnoj razini. Novi ljudi nisu mogli ostvarivati svoje vlastite prave rezultate u svojim sredinama, nego je glasove donosilo ime Most. A to nije bilo dovoljno za pobjede, nego za čisti prosjek. I ulazak raznih “potrošenih” ljudi u Most iz raznih propalih malih stranaka. Osim toga, stranačko je vodstvo počelo provoditi klasičnu stranačku negativnu selekciju te eliminirati neistomišljenike.

Trenutno ste koordinator u Udruzi nezavisnih. Čime se zapravo bavi ta Udruga?

 Izlaskom iz Mosta, s nekolicinom prijatelja i altruista koji su bili jezgra prvih altruista i u Mostu, zaključio sam da bi bila šteta propustiti izniman potencijal nezavisnih i nestranačkih budućih lokalnih čelnika. Ivica Relković je pokrenuo blog “Besplatna politika” te smo odlučili pomoći brojnim nezavisnim kandidatima diljem Hrvatske. Nakon što se dogodio “boom” s nezavisnim novoizabranim gradonačelnicima i načelnicima, predložili smo im umrežavanje na nacionalnoj razini, ali ne zbog trčanja na nacionalne izbore, nego prije svega zbog razmjene iskustava, prenošenja dobrih praksi, projektne suradnje, pomoći oko kvalitetnijeg upravljanja njihovim sredinama te zbog zajedničkog nastupa prema višim razinama vlasti, županima i državnim vlastima te institucijama. Nakon samo dva inicijalna sastanka osnovana je Udruga nezavisnih, koja ih povezuje i koordinira, a koja sada već okuplja oko 50 gradonačelnika, gradonačelnica, načelnika i načelnica.

Nedavno je održan sastanak nezavisnih u Kninu. O čemu se ondje razgovaralo? Koji su zagorski načelnici/gradonačelnici sudjelovali?

Udruga nezavisnih zamišljena je kao svojevrstan servis gradonačelnicima i načelnicima koji svoje dragocjeno vrijeme ne mogu posvetiti “operativnim” poslovima. Zato postoji mali operativni tim kojeg sam i sam dio. Organiziramo razne lokalne susrete nezavisnih, a dvaput godišnje organiziramo i Nacionalni susret nezavisnih. Prvi takav, doslovno radi samog upoznavanja, bio je u Tounju 29. rujna prošle godine. Došlo je oko 20 gradonačelnika i načelnika. Na drugi u Križevce, 6. i 7. travnja ove godine, došlo ih je oko četrdeset. To je već bio radni i edukativni susret. Došao je ministar državne imovine Goran Marić radi rješavanja konkretnih imovinsko – pravnih odnosa između države i gradova/općina. Bio je i pomoćnik ministra unutarnjih poslova Cvjetko Obradović, radi rješavanja konkretnih pitanja djelovanja policije u gradovima i općinama. Došli su predstavnici HAMAG-BICRO-a, HBOR-a i HPB-a s konkretnim prezentacijama određenih financijskih linija za jedinice lokalne samouprave. Dakle, organizirali smo im sasvim konkretne i nužne stvari za njihovo funkcioniranje i upravljanje svojim gradovima i općinama. U Kninu je 5. i 6. listopada bio treći Nacionalni susret nezavisnih. Opet su bile konkretne teme i razgovor s predstavnicima Hrvatske poštanske banke o raznim kreditnim linijama za lokalnu samoupravu, kao i gosti iz dva ministarstva. Ministar mora, prometa i infrastrukture Oleg Butković najprije je izložio svoj pogled na komunikaciju državne i lokalne razine u njegovom resoru, a onda su gradonačelnici i načelnici s njime raspravljali o svojim konkretnim problemima iz njegovog resora. Isto tako je nastupio i državni tajnik u Ministarstvu turizma Tonči Glavina. Sada se pripremaju popisi projekata i pitanja za to Ministarstvo, jer će sve nezavisne gradonačelnike i načelnike sredinom studenoga primiti ministar Gari Cappelli. U Kninu je bila Ksenija Krivec Jurak, načelnica Zagorskih Sela, koja je i ušla u glavno upravno tijelo Udruge nezavisnih, Izvršnu koordinaciju. Bio je tu i Zvonko Škreblin, načelnik Desinića, Zvonko Jutriša, načelnik Huma na Sutli, Josip Beljak, načelnik Stubičkih Toplica, Andrija Ranogajec, načelnik Jesenja, a i dva nezavisna vijećnika, Jurica Marković iz Bedekovčine i Viktor Šimunić iz Oroslavja. Uz mene kao voditelja ureda Udruge, mogu reći da smo mi Zagorci bili jedna od najzastupljenijih županija.

Ima li Udruga nezavisnih političke ambicije, odnosno, postoji li mogućnost da kreirate svoju listu na izborima?

Udruga kao takva ne može ići ni na kakve izbore, pa tih ambicija i ne može imati. Udruga će motivirati izlazak još većeg broja nezavisnih gradskih i općinskih lista i kandidata, kao i njihovo povezivanje na županijskim razinama. To je sve vezano uz lokalne izbore. Nacionalni izbori nisu fokus udruge. Hoće li netko od gradonačelnika i načelnika biti na nekoj nezavisnoj listi, mi to ne možemo znati. To će biti njihova autonomna odluka. Bude li na nacionalnoj razini jakih nezavisnih imena, sigurno ćemo simpatizirati njihove kandidature i radovati se uspjehu onih koji će to eventualno i uspjeti ostvariti svojim imenima i prezimenima, a ne stranačkim markicama. Ali, ponavljam, Udruga neće organizirati svoju nacionalnu listu, nego simpatizirati kompatibilne i slične politike na nacionalnoj razini, za kakvu se sama zalaže na lokalnoj razini.

Ima li Udruga nezavisnih političke ambicije, odnosno, postoji li mogućnost da kreirate svoju listu na izborima?

 Nezavisni, barem velika većina njih, to već i čine i bez nas. Oni su Hrvatska budućnost u idućem razdoblju. Oni mogu ozdraviti jalovu politiku prepucavanja među strankama. Ja za bolji projekt u Hrvatskoj ne znam, kao ni itko od nas u operativnom i savjetodavnom timu. Da znamo za nešto perspektivnije, onda bismo se stavili na raspolaganje tome, a ne nezavisnima.

Kakve su osobno vaše ambicije i planovi? Želite li se baviti politikom? Razmišljate li možda o kandidaturi na lokalnim ili nacionalnim izborima? 

Do sljedećih lokalnih izbora nemam osobnih izbornih ambicija. Moj dio posla u Udruzi je okrenut viziji novih nezavisnih lista, animaciji mladih u svojim općinama i gradovima da se pokrenu i angažiraju kao nezavisni kandidati i nezavisne liste. Na taj način mogu pomoći više dobrih projekata u raznim gradovima i općinama, i to ne samo u Krapinsko – zagorskoj županiji, nego što bih to mogao vlastitom kandidaturom u svojoj općini. Smatram kako je to budućnost i da se Hrvatska bolje može popravljati evolucijom, nego revolucijom. Moj dio posla je samo to da ta evolucija baš ne traje tako sporo da kao društvo nestanemo i izumremo. Pozivam naše mlade Zagorce da nam se jave. Nama je borba za pravicu ionako u krvi.