U Maloj dvorani Pučkog otvorenog učilišta Krapina danas se priprema pravi užitak za sve vjerne slušatelje Radija Hrvatsko zagorje Krapina – javno izvođenje popularne radijske emisije “Ta dobra, stara vremena”, uz autora Dubravka Sopeka i voditeljicu Moniku Šoštarić, te popularne zagorske izvođače Branka Grebličkog Venteka, Adalberta Turnera Jucija, Rajka Suhodolčana, Sinišu Miklaužića i krapinske “Ilirce”. Nije to bilo kakva emisija, već 1001. izdanje “Tih dobrih, starih vremena”, koju već 20 godina svake nedjelje od 20 do 22 sata uređuje i vodi legendarni Dubravko Sopek.

Sve je počelo krajem 1993. godine kada je Sopek, kao vanjski suradnik u marketingu RHZK-a, za potrebe snimanja reklama dobio prvi CD. Ubrzo je dobio i drugi i treći i tako je počelo sakupljanje glazbe. Danas se može pohvaliti zbirkom od preko 4500 diskova.

– Glazba mi je od djetinjstva u krvi. Još sam kao dječak naučio svirati gitaru, od 1971. godine član sam KUD-a “Ilirci” Krapina, pjevam u Mješovitom pjevačkom zboru, u limenoj glazbi godinama sam svirao bubanj i činele, a u tamburaškoj sekciji svirao sam berdu i kontrabas. Bez glazbe zapravo ne mogu. Sakupljao sam glazbu za svoju zbirku, a posebno sam zavolio staru zabavnu glazbu pedesetih, šezdesetih, sedamdesetih i osamdesetih godina. Svu osobnu glazbenu arhivu i nova izdanja na diskovima mijenjao sam za arhive naše zabavne glazbe s kolegama iz drugih radijskih postaja – otkriva nam Sopek.

Festivalska zbirka

Krajem 1996. godine, u razgovoru s tadašnjim glavnim i odgovornim urednikom RHZK-a Miloradom Videkovićem, donesena je, kaže, odluka o početku emitiranja nove jutarnje emisije “Dobro jutro – subotom”, od 5 do 8 sati, u kojoj su se puštali svi žanrovi zabavne glazbe, a uvijek na početku emisije, minimalno 30 minuta, kajkavske popevke.

– Slušajući godinama slovenske radijske postaje, od njih sam naučio što znači voljeti svoju glazbu. Bio sam urednik i voditelj, emisija je realizirana uz tehničku potporu mladog tehničara i prijatelja Saše Fekonje, a emitirana je sve do kraja 1997. godine- ističe Sopek, te dodaje kako je nakon tog iskustva uvidio koliko slušateljima nedostaje ta stara zabavna glazba, glazba njihove mladosti.

– Do tog vremena sakupio sam već zavidnu arhivu naše stare zabavne glazbe i tada sam, u dogovoru s djelatnicima našeg radija, počeo pripreme za emitiranje nove glazbene emisije u trajanju od dva sata, a u jednom neutralnom večernjem terminu. Odluka je donesena, bit će to nedjeljom od 20 do 22 sata, a svirat će se isključivo naša stara zabavna glazba, te nekoliko izvornih narodnih kajkavskih popevki ili popevke s naših krapinskih Festivala – kaže Sopek.

Tako je 16. svibnja 1999. godine s emitiranjem počela emisija “Ta dobra, stara vremena”, koja se, zahvaljujući vjernim slušateljima i ljubiteljima takve glazbe, emitira još i danas.

Kao što je već spomenuto, Sopekova osobna zbirka sastoji se od preko 4500 CD-ova glazbe svih žanrova koje je godinama kupovao, zatim su tu na desetine gramofonskih ploča i posebne zbirke popevki sa svih ploča, kazeta i CD-ova Festivala kajkavskih popevki, ali i popevki koje su izvedene na svim retrospektivnim koncertima od 2005. do danas.

– Cjelokupnu festivalsku zbirku s glazbom i notama s testovima svih popevki s krapinskih festivala trenutno uređujem i kompletiram, a obećao sam i poklonit ću je svome gradu – otkriva Sopek.

Njegova digitalizirana arhiva glazbe svih žanrova sastoji se od preko 150 tisuća glazbenih brojeva.

Koncept njegove nedjeljne emisije uglavnom se nije mijenjao od samog početka. Svaka emisija sastoji se od pet tematskih blokova, tri po izboru voditelja, jedan po želji slušatelja, a jedan su minimalno četiri kajkavske popevke.

– Od početka emitiranja, 561 emisija pripremala se ručno. Nakon izbora tematskog bloka, pojedinačno sam preslušavao izabrani nosač zvuka – pjesmu po pjesmu, zapisivao redoslijed i slagao nosače zvuka, napisao sinopsis, a sve zajedno u vrećicama nosio sam na Radio za emitiranje. Za pripremu emisije, uz razumijevanje i podršku cijele moje obitelji, trebalo mi je cijelo jutro i prijepodne, a uglavnom je to bilo nedjeljom. Sve to vrijeme koristilo se i za digitaliziranje osobne glazbene arhive pa se od 652. božićne emisije, 25. prosinca 2011., emisije uređuju računalom, što je uvelike olakšalo posao i smanjilo potrebno vrijeme pripreme. Uz glazbenu arhivu, danas imam i cjelokupnu arhivu svih sinopsisa emisija, te digitalne zapise posljednjih emitiranih 348 emisija – ističe Sopek.

Lijepi dani mladosti

Glavno obilježje emisije “Ta dobra, stara vremena”, jest činjenica da slušatelje vraća u neko drugo vrijeme, kada još nije bilo elektronske glazbe.

– Isto je i s popevkama našeg krapinskog Festivala prvih dvadesetak godina. Novi trendovi u našoj današnjoj zabavnoj glazbi, ali i festivalskoj kajkavskoj glazbi, u nama, starijim slušateljima uvijek bude nostalgiju za dobrim, starim vremenima. Zato je vjerojatno i emisija “Ta dobra, stara vremena” s godinama postala zagorska glazbena bajka u ušima naših slušatelja – kaže Sopek.

U vremenu bez interneta, kada je radio zapravo bio jedini medij koji je omogućavao uživanje u glazbi, posebno je popularna bila rubrika “želje slušatelja”, no, nije ih uvijek bilo lako ispuniti, ističe Sopek. Iako za cijelo vrijeme emitiranja emisije niti jedna glazbena želja nije ostala neispunjena, mnogo je puta morao moliti svoje prijatelje i suradnike da mu pomognu u traženju pojedinih pjesama, što je znalo potrajati neko vrijeme, ali su pjesme naposljetku ipak pronađene i emitirane.

– Najviše vremena, oko šest mjeseci, trajala je potraga za slovenskom narodnom pjesmom “Dekle je po vodo šlo”, koja se je kao i naša narodna pjesma pjevala kod nas u Hrvatskom zagorju, uz granicu sa Slovenijom. Pjesmu je pronašao i donio u Krapinu moj kolega i prijatelj Marjan Nahberger iz Radio Ptuja, a radilo se o izvedbi jednog dječjeg zbora iz okolice Ptuja. Naravno, nakon toga je ta pjesma emitirana i ispunjena je želja jedne slušateljice iz Zagreba – otkriva nam Sopek, koji je sabrao i fonoteku prvog zagorskog poznatijeg pjevača Stjepana Horvata Pevca.

Na kraju nas je zanimalo i koja je tajna dugovječnosti emisije “Ta dobra, stara vremena”.

– Glazbom koja se svira u emisijama, sve nas slušatelje, tri, četiri i više puta punoljetne, podsjeća na lijepe dane naše mladosti jer uz tu smo glazbu plesali, pjevali, ljubili, sastajali i rastajali se. I na kraju, svi smo u svom životu imali lijepih, sretnih i dobrih vremena, a ova emisija upravo ima zadaću da ih ne zaboravimo. Osobno sam jako sretan što smo u tome svi zajedno uspjeli. Da sam u pravu, dokaz je emitiranje dosadašnjih tisuću emisija – zaključuje Dubravko Sopek.