Prvi su puta zajednički nastupile na vjenčanju svog kolege, a njihova je izvedba kod mladenaca tada izmamila suze radosnice. Do danas su, pod nazivom Ženska vokalna skupina “Queentete”, zabilježile brojne nastupe, a specifične su po jednom detalju – svih pet članica učiteljice su u krapinskoj Osnovnoj školi Augusta Cesarca i velike zaljubljenice u pjevanje i glazbu. U sklopu Tjedna kajkavske kulture u Krapini, koji se svečano otvara sutra, Queentete će održati svoj prvi samostalni koncert, ovog ponedjeljka u 18.30 sati u atriju Franjevačkog samostana. U intervjuu za Zagorje International, otkrile su nam kako se osjećaju uoči tog važnog nastupa, kako teku pripreme te kakav repertoar pripremaju za krapinsku publiku.

Kada i kako je nastala Ženska vokalna skupina “Queentete”?

Kao ženska vokalna skupina okupile smo se prije šest godina, kao svojevrsno iznenađenje kolegi i kolegici iz kolektiva. Naime, Miljenko i Natalija pripremali su vjenčanje, a nas pet se dogovorilo da ćemo uvježbati jednu pjesmu i otpjevati je na obredu vjenčanja. Odabrale smo prigodnu skladbu “Tak sem srećna kaj te imam” i uspjele izmamiti suze radosnice upravo vjenčanih. Tada smo shvatile da se i nama svidjelo druženje na probama, a i da sve to skupa poprilično dobro zvuči, pa smo se zapitale zašto ne nastaviti. Naišle smo na odobravanje, najprije kolega, a zatim su nas, nakon uvježbanih nekoliko skladbi, prepoznali i ljudi iz glazbene branše iz Krapine i okolice te počeli pozivati na razna događanja. I tako je krenulo…

Nastupate li u istom sastavu od samih početaka?

Da, od samih početaka pet Queenteta čine: Andreja Vidović, profesorica glazbene kulture, ujedno i naša voditeljica te autorica glazbe i aranžmana mnogih naših pjesama; Nevenka Puh Malogorski, učiteljica razredne nastave te autorica brojnih stihova; Danica Vlaisavljević, učiteljica razredne nastave i naša dobra vila statistike i nota; Ivana Vešligaj, profesorica kemije i biologije, svestrana mlada žena moćnog glasa i Melita Majsec – Dragčević, učiteljica engleskog jezika, specifične boje glasa i dobrog “njuha” za nove pjesme. Svaka je od nas drugačija, različite boje glasa pa čak i različitog odabira glazbe, no sve smo vrlo predane zajedničkom cilju, savjesne i tolerantne. Ma, prave učiteljice!

Tijekom proteklih šest godina, zaredalo se mnogo nastupa. Možete li izdvojiti neke koje ćete posebno pamtiti?

Nastupa je tijekom godina bilo zaista puno, na razini grada Krapine, ali i šire. Svakako treba spomenuti nastup na Trgu bana Jelačića u Zagrebu, u sklopu manifestacije “100% zagorsko”, zatim su tu nastupi na krapinskom Festivalu uz Jelenu Balent, s autorskom skladbom “Megla”, te pjesmom Lee Dekleve “Ne iščem”. Vrijedi spomenuti i nastupe na gradskim svečanostima, duhovnom festivalu, otvorenju izložbe u Galeriji u Zagrebu, gostovanja na koncertima koje su priređivale razne vokalne skupine i koncert Jurice Vugreka u Dvorcu Oršić, božićni koncert uz Tamburaški orkestar HRT-a, nastup na susretu vokalnih skupina u Varaždinu, gdje smo osvojile prvu nagradu publike i još mnogi drugi… Uglavnom, nama su svi nastupi podjednako dragi i važni, pa je teško izdvojiti samo nekoliko njih. Zaista uživamo na svakom nastupu.

Tko je osmislio vaše zvučno ime?
Oko našeg imena ljudi često imaju nedoumice, pa nam ga nerijetko i nehotice promijene. Inače, osmislila ga je jedna profesorica engleskog jezika, koja je sasvim slučajno napravila zanimljivu igru riječi, kombinirajući englesku riječ “queen”, što znači kraljica, te naziv za glazbenu skupinu od pet članova – kvintet, dodavši slovo e na kraju riječi, s obzirom na to da smo žene. Tako da se tu krije i riječ “kvinta”, interval od pet stupnjeva u glazbenoj ljestvici. Uglavnom, jedan dobar spoj glazbe i igre riječi.

Kako se osjećate uoči svog prvog samostalnog koncerta?

Uzbuđeno! Definitivno nam je svima prvi osjećaj uzbuđenje. Naravno da su tu i radost i ponos. Neizostavna trema je isto već tu. Željele bismo da sve protekne u najboljem redu, da otpjevamo najbolje što možemo i želimo, da posjetitelji nakon našeg koncerta izađu zadovoljni i s osmijehom na licu. Nadamo se da ćemo uspjeti prenijeti dobru energiju koju inače ljudi kod nas prepoznaju.

Kakav repertoar pripremate?

S obzirom na to da se naš koncert održava u Tjednu kajkavske kulture i da smo kao skupina primarno krenule s kajkavskim pjesmama, započet ćemo koncert pjesmom s krapinskog Festivala te nekima od poznatih ili manje poznatih pjesama s kajkavskog područja, zatim slijedi pokoja strana i domaća duhovna pjesma, pa poznate pop skladbe domaćih i stranih autora… Uglavnom, od naših, domaćih popevki, preko Leonarda Cohena do Zorice Konđe i starih Novih fosila. Dakle, imat ćemo vrlo zanimljiv i širok repertoar jer bismo željele pokazati da se ne ograničavamo u odabiru pjesama i žanrova.

Koliko često imate probe?

Posljednjih tjedana svakodnevno, što je i normalno, s obzirom na to da se pripremamo za koncert. Inače probe održavamo jednom do dva puta tjedno, ovisno o tome bliži li se kakav nastup. Za sada uspijevamo uskladiti i obiteljske i poslovne obaveze. Ipak smo mi učiteljice jako dobro organizirane.

S obzirom na to da se radi o pet žena, ne mogu vas ne pitati, kako se slažete međusobno i uspijevate li se uvijek sve dogovoriti?

Već sam ranije napomenula da smo sve različite, različitih karaktera i glazbenih ukusa. No, izgleda da je ipak najvažnija tolerancija i dobra namjera, zajednički duh. Kada su svi u ekipi iskreni i krenu s dobrim namjerama, tada ni razlike ne predstavljaju problem, već izazov. Za sada se uspijevamo dogovoriti oko pjesama, oko podjele zadataka, međusobno si uskačemo i pomažemo. Dakle, imamo i puno sličnosti. Već šestu godinu takav princip pali, pa se nadamo da će i ubuduće.

Na ovogodišnjem Festivalu kajkavskih popevki ipak nećete nastupiti…

S obzirom na to da pripremamo svoj koncert u istom tjednu te da imamo i nastup na otvorenju Festivala, odlučile smo da ćemo ove godine ipak taj dio preskočiti jer nismo željele niti jedan od ovih nastupa odraditi na pola. Smatramo da je bolje posvetiti se jednom nastupu i to odraditi na razini na kojoj to želimo. No, nadamo se da ćemo na Festivalu ponovno nastupiti sljedeće godine.

I za kraj, kakvi su vaši planovi i želje za budućnost?

Planova uvijek imamo, samo nam nedostaje vremena. Voljele bismo snimiti nosač zvuka, s čime smo u stvari i krenule. Naime, snimile smo pjesmu “Dok sunce sja”, koju možete čuti na radijskim postajama, te još tri kajkavske pjesme. Planiramo snimiti još nekoliko pjesama te spot za pjesmu “Dok sunce sja”. Vidjet ćemo, kamo nas put nanese i kako sreća posluži. Volje i elana nam ne nedostaje!