Iz pera poznanovečke spisateljice Jelene Hrvoj (31) proizašlo je novo djelo, prvi nastavak znanstveno – fantastičnog trilera “Dedivinacija – Nacija psihoze”. Radi se o četvrtom Jeleninom romanu od kako se 2014. godine pojavila na književnoj sceni s psihološkim trilerom “Štorka”, koji je 2016. godine dobio i svoje drugo izdanje. Drugi roman, psihološki horor “Durgina kuća”objavljen je također 2016. godine, dok je godinu dana kasnije izašao nastavak “Štorke” pod nazivom “Štorka Manifest”.
Roman “Dedivinacija – Nacija psihoze” jedan je od njezinih prvih napisanih romana, a čekao je punih sedam godina da doživi svoje tiskano izdanje.
U intervjuu za Zagorje International, Jelena, koja, osim knjiga, piše i kolumne, kratke priče i blogove te se bavi ilustriranjem, crtanjem i sviranjem, otkrila nam je zašto je toliko čekala s “Dedivinacijom”, kako je riješila problem financija za izdavanje knjige te što je sljedeće u pripremi u njezinoj književnoj radionici.
Izašla je vaša nova knjiga, no, ovog puta, drugačijeg žanra. Odakle ta promjena, odnosno, kako je nastala “Dedivinacija”?
Ustvari nije promjena. Riječ je o samome početku. “Dedivinacija” je nastala u periodu kad sam još tražila žanr u kojemu ću se “skrasiti”, a SF je uz triler bio jedini logičan odabir.
Odakle taj neobičan naziv romana?
Dedivinacija (Dedivinizacija) je u najkraćem prijevodu: nespominjanje Boga. Sam naslov je prilagođen zbog tematike i zvučnosti. Ukratko, radnja romana odvija se u vremenu kada svijet nastanjuje populacije GMO ljudi i čiji se smisao postojanja razvija oko kolektivnog računala nazvanog B.O.G. (bionički operativni genom).
Zašto ste čekali sedam godina da knjiga ugleda svjetlo dana?
Na početku je posrijedi bio financijski problem. Riječ je o prvom dijelu romana koji ima 554 stranice. Drugi dio romana ima gotovo 600 stranica. Sve što je potrebno za objavu tolike knjige, u onom periodu nije bilo financijski ostvarivo. Kasnije, nakon što sam objavila psihološke trilere, pojavio se strah od neprihvaćanja žanra.
Kakve reakcije publike očekujete?
Kao i svaki književnik, nadam se pozitivnim kritikama. No, kao što sam spomenula ranije, prisutan je strah od promjene. Naravno, to nije loš strah. Očekujem da će moji čitatelji biti zadovoljni, a da će se i mnogi drugi napokon usuditi u ruke uhvatiti nešto iz mog pera, jer ovaj je roman daleko od prijašnjih, koji su “krvavi da krvaviji ne mogu biti”.
Je li već poznato kada će se održati prvo predstavljanje romana?
Za sada nemam definiran datum, no planirana je promocija sredinom ili krajem osmog mjeseca. Također, u duhu žanra, planiram napraviti i prigodnu online promociju za sve one koji neće biti u mogućnosti posjetiti promociju uživo.
S obzirom na to mladi autori uglavnom muku muče s financijama, kako ste uspjeli riješiti taj problem prilikom izdavanja knjige?
Nisam ga uspjela riješiti. Ne u potpunosti. Nažalost, nisu samo mladi autori ti koji muku muče. Izdavaštvo nam je srezano na niske grane i mnogi se bore kako bi knjiga u Hrvatskoj opstala. Oslanjam se na sponzorstva, donacije, pratim natječaje i na kraju ulažem ostatak novca zarađenog na prethodnoj knjizi. Jednom sam negdje pročitala rečenicu: “Najlakše je napisati roman”. U potpunosti se slažem s njome. Ono što dolazi nakon pisanja, dovoljno je da vam oduzme deset godina života. Nažalost, knjiga je postala toliko nebitna ljudima i zbog toga je sve teže funkcionirati kao pisac i izdavač.
Što je trenutno u tijeku? Možemo li uskoro očekivati i novi uradak?
Trenutno ni sama ne znam. Radim na više projekata paralelno. Nadam se da će uskoro svjetlo tiskare ugledati i nastavak “Dedivinacije”. Završavam i najnoviji psihološki triler “Perunika”. No, tko zna. Možda u međuvremenu odlučim napisati nešto deseto i objaviti to.