Scenografija koja krasi pozornicu krapinske Festivalske dvorane ovih dana dobiva novi sjaj, zahvaljujući poznatom umjetniku Stjepanu Đukiću Pišti, koji je izradio i prvu scenografiju, postavljenu 2005. godine.

Scenografija prije obnove

– Prilikom rekonstrukcije dvorane 2007. godine, ona se morala skinuti, pa su tada nastala i manja oštećenja, a također je i s godinama izblijedila, zbog čega smo odlučili kontaktirati autora, gospodina Stjepana Đukića Pištu, da osvježi ovo umjetničko djelo, a sada pred sobom imamo jedan lijepi, obnovljeni rad, koji dobiva novi sjaj. Scenografija nam je jako važna jer sva događanja koja se odvijaju ovdje, u pozadini imaju upravo ovu scenografiju, koja je prepoznatljiva za Krapinu – otkrila nam je ravnateljica Pučkog otvorenog učilišta Grozdana Pavlović.

Grb grada

Za scenografiju, koju je nazvao “Krapina upisana u vremenu”, ovaj umjetnik kaže da je jedinstvena u prvom redu zbog tehnike, koja je njegov eksperiment koji traje već 45 godina, a zamišljen je baš za velike prostore. Radi se o slikoreljefu, ali, kako to voli istaknuti Pišta, na jedan samo njemu svojstven način.
– Moja je ideja scenografije te 2005. godine odmah bila jako dobro prihvaćena i mogu reći da sam tada uspio sve povijesne elemente i činjenice, kao i legendu o Čehu, Lehu i Mehu, objediniti kroz bilikum, što je centralna priča. Naravno, ima tu i suvremenih elemenata, kao što je zagorsko licitarsko srce, na koje je Zagorje jako ponosno. Zatim su tu i sve tri krapinske crkve te zgrada Pučkog otvorenog učilišta. Sada sam ubacio i nove elemente, kao što je središnji krapinski trg i lepeza s Ljudevitom Gajem. Na tom je mjestu do sada bila jedna praznina, koja je bila osmišljena kao prostor za promišljanje, za putovanje kroz vrijeme, međutim, sada sam odlučio ne ostaviti takve dvojbe, nego upotpuniti cijelu priču, prvenstveno zbog estetskih razloga, jer nije dobro kada morate svakome objašnjavati što označava taj prazan prostor. Na scenografiji sada imamo i grb grada Krapine, u zlatnoj boji, koji je pomalo arhaičan. Zatim je tu instalacija violine, koja je stvarna, prava, iako je neki percipiraju kao dio slike. Novost su i ljudske figure, autentični Krapinčani iz 19. stoljeća – otkrio nam je Pišta, kojemu je za oslikavanje prve scenografije 2005. godine trebalo oko mjesec i pol dana, a sada radi već dva tjedna i, kako kaže, radit će dok god ne bude u potpunosti zadovoljan.

“Savršena kompozicija”

– Vjerujem da će scenografija sada zaista imati onaj “wow” efekt, pogotovo uz adekvatnu rasvjetu, a dobit će i nešto zlata u gornjem području. Zapravo, mogu reći da su svi elementi usklađeni poput jedne savršene glazbene kompozicije, recimo, “Krapina moja, tak imam te rad” – ističe ovaj umjetnik.
Obnovljenu scenografiju u svoj njenoj raskoši posjetitelji dvorane, ali i čitava Hrvatska, imat će prilike vidjeti početkom rujna, kada će se u Festivalskoj dvorani održati 52. izdanje Festivala kajkavskih popevki.