BIVŠI ZABOČKI GIMNAZIJALAC Jurica Cerovec (30) iz Jertovca osnivač je dviju uspješnih informatičkih tvrtki, a njegov Photomath jedna je od najpopularnijih edukacijskih aplikacija na svijetu

“Kvalitete dobrog poduzetnika su poštenje i dobar odnos sa svim zaposlenicima”

Objavljeno: 03.06.2018. Jelena Jazbec

Jurica Cerovec rodom je iz Jertovca kraj Konjščine. Bivši je učenik zabočke Gimnazije Antuna Gustava Matoša, prirodoslovno – matematički smjer, nakon koje je upisao Fakultet elektrotehnike i računarstva u Zagrebu. Kako kaže, gotovo je oduvijek znao da će upisati FER, s obzirom na to da se programiranjem počeo baviti već u osnovnoj školi u Konjščini, kod profesora Vugera, pa je FER bio samo logični slijed događaja. Nakon FER-a, upisao je i doktorski studij, ali je od njega odustao, kako bi se mogao više posvetiti poslu. Naime, Cerovec je sa svojih 30 godina jedan od osnivača dviju uspješnih informatičkih tvrtki, a ovo je njegova priča o uspjehu.

Bivši ste učenik zabočke gimnazije. Kakva su vaša sjećanja na školske dane i jeste li zadovoljni razinom znanja koju ste ondje stekli?

Zabočka Gimnazija ima posebno mjesto u mojim sjećanjima. Ne samo da sam ondje upoznao prijatelje koji su mi i danas najvažniji, nego je to zaista dobra škola koja me vrlo dobro pripremila za nastavak obrazovanja. To se vidjelo po razini predznanja koju smo mi iz Gimnazije imali kad smo upisali FER, gdje smo bili potpuno ravnopravni s učenicima iz mnogo jačih zagrebačkih srednjih škola. Puno, naravno, ovisi i o angažmanu koji učenici ulože u svoje obrazovanje, a naša generacija koja je maturirala 2006., bila je vrlo dobra.

Pokrenuli ste vrlo uspješan vlastiti posao. Kako je došlo do te odluke i o čemu se zapravo radi?

Uz malo sreće, na zadnjoj godini FER-a, 2011. godine, upoznao sam Damira Sabola, uspješnog poduzetnika i nekadašnjeg osnivača Iskona, koji je taman radio na novoj tvrtki. Damiru je trebala osoba koja bi mogla tehnički realizirati njegovu ideju o softveru za mobilne uređaje pomoću kojeg se jednostavno može platiti račun tako da se skenira pomoću kamere mobitela. Tako je to sve krenulo. Počeo sam raditi s Damirom kao student, a kasnije, kad sam diplomirao, pridružilo nam se još nekoliko kolega i napravili smo tvrtku Microblink. I dalje je ideja Microblinka baviti se softverom koji omogućuje jednostavno skeniranje bilo kakvih podataka pomoću mobilnog telefona. Krenulo je sa skeniranjem podataka za plaćanje računa, pa preko skeniranja podataka s osobnih dokumenata i podataka s računa iz dućana, došlo do toga da možemo skenirati matematičke zadatke i rješavati ih. Baš po tome da smo napravili aplikaciju za rješavanje matematičkih zadataka, smo i postali najpoznatiji. Danas ta aplikacija – Photomath – djeluje kao samostalna firma i jedna je od najpopularnijih edukacijskih aplikacija na svijetu, te će uskoro dostići brojku od 100 milijuna downloadova. Zanimljivo je da Photomatha ne bi bilo bez jako velikog angažmana još dvojice bivših zabočkih gimnazijalaca – Matije Korpara iz Bedekovčine i Marka Mihovilića iz Ciglenice Zagorske.

Nedavno ste održali predavanje za učenike svoje bivše Gimnazije. Što zapravo možete poručiti mladima u Hrvatskoj danas?

Bilo mi je veliko zadovoljstvo i čast sudjelovati na 55. rođendanu Gimnazije i govoriti pred gimnazijalcima. Najviše sam govorio o tome koliko smo svi sretni što smo dio Gimnazije, a to je nešto što se najbolje vidi s vremenskim odmakom. Najvažnija poruka, a vrijedi za sve mlade u Hrvatskoj, jest da ništa u životu nije dano i da se za sve treba izboriti.

Mislite li da ima budućnosti u Hrvatskoj i jeste li ikada razmišljali o odlasku?

Definitivno ima. Sigurno da nije lako, u mnogim gospodarskim granama. No grane poput IT-ja i turizma su svakako u jako dobroj poziciji. IT zbog vrlo jednostavne distribucije, zbog koje je lako izvoziti i nastupati na globalnom tržištu, a turizam zbog toga što je to prirodna prednost Hrvatske. Ne razmišljam o odlasku, mislim da život u Hrvatskoj ima puno prednosti koje nije lako pronaći vani. Ovdje su mi svi prijatelji, rodbina, imamo dobar obrazovni i zdravstveni sustav, živjeti u Hrvatskoj je sigurno… No razumijem i one kojima su neki drugi prioriteti važniji.

Koje su po vama kvalitete dobrog poduzetnika?

Najvažnije je poštenje i dobar odnos sa svim zaposlenicima te dijeljenje uspjeha i odgovornosti. Osim toga, važno je biti u stanju prepoznati globalne trendove i osigurati da kompanija ne radi na nečem što neće biti potrebno za nekoliko godina. Iako je percepcija javnosti ponekad drugačija, nije lako biti dobar poduzetnik.

Što mislite o obrazovanju u Hrvatskoj danas, pogotovo o obrazovanju vezanom uz područje kojim se vi bavite?

Ja zapravo imam pozitivno mišljenje o obrazovanju u Hrvatskoj. Činjenica jest da, barem što se inženjerskog obrazovanja tiče, Hrvati imaju jako dobro obrazovanje. Naše obrazovanje daje širinu, razumijevanje teorije i osnova. Naravno, ovakav obrazovni sustav traži od inženjera da mnogo praktičnih stvari istražuju i rade sami. No oni koji to uspiju, su vrlo cijenjeni, ne samo kod nas, nego i u inozemstvu, i imaju jako dobre rezultate. Što se tiče stvari koje se mogu popraviti, po meni nije nužna neka sveobuhvatna reforma obrazovanja. Iako bi neke izmjene i modernizacije trebalo uvesti, po meni je najvažnije da oni koji su najbitniji u sustavu obrazovanja, a to su profesori, budu zadovoljni, sretni i motivirani raditi svoj posao. Motiviranom profesoru nije toliko bitan neki strogo definirani kurikulum da može kvalitetno raditi s djecom, tako da bi sve reforme trebale prije svega krenuti od profesora.

Najnovije po kategorijama

Objavljeno u isto vrijeme

Pročitajte više s našeg weba