Stanovništvo u Hrvatskoj sve je starije, a taj se problem posebno odražava u županijama poput Krapinsko – zagorske, gdje je zbog brdovitog i nepristupačnog terena otežan pristup starijim, uglavnom samačkim kućanstvima. Zbog toga se sve više ljudi odlučuje na odlazak u domove za starije, gdje im je na raspolaganju 24-satna njega, iako su mnogi od njih još uvijek pokretni i sposobni živjeti u vlastitom domu.
Udruga “Prisutnost”, za pomoć starijim osobama i osobama s invaliditetom koje žive same, osmislila je rješenje za ovaj problem, pa je u tijeku predstavljanje projekta “Pomoć putem telefona”. Radi se o posebnom obliku tehničke i telekomunikacijske pomoći koja se temelji na paralelnom priključku telefona, socijalnog uređaja koji se instalira u domu korisnika, te daljinske tipke koju korisnik nosi oko vrata ili na ruci, i računala u dojavnom centru. Dogodi li se osobi nezgoda ili joj se naglo pogorša zdravstveno stanje, pritiskom na daljinsku tipku, osoba uspostavlja direktnu vezu s dojavnim centrom, u kojem operateri dežuraju 24 sata na dan. Zahvaljujući mikrofonu i zvučniku, operater uspostavlja direktnu govornu komunikaciju bez obzira u kojem se dijelu stana ili kuće osoba nalazi, a da bi korisnik razgovarao s dežurnim operaterom, ne mora imati slušalicu u ruci niti prilaziti telefonskom aparatu.

Posrednička uloga

Projekt je u prostorijama Centra za socijalnu skrb Krapina predstavio Krešimir Jegić iz Udruge “Prisutnost”.
– Operater u našem dojavnom centru zapravo ima posredničku ulogu između unesrećene osobe, koja si ne može sama pozvati pomoć, i njegovih članova obitelji, ili dežurnih službi, policije, hitne pomoći, vatrogasaca. Primjerice, imali smo korisnicu u Humu na Sutli, koja živi sama u kući, ali u istom dvorištu kao i njezina kći. Kao kontakt osobe u slučaju nezgode imala je kćer i sina, koji pak živi nešto dalje od nje. Kada je gospođa jedne noći pala, pozvala je naš dojavni centar. Kćer, nažalost, nismo uspjeli dobiti, pa smo pozvali sina, koji je išao probuditi svoju sestru te su zajedno podigli svoju majku, koja je pala prilikom odlaska u kupaonicu. To je jedan dobar primjer koji ilustrira funkciju našeg dojavnog centra, jer iako čovjek živi u blizini, ne može imati kontrolu 24 sata na dan – ističe Jegić.

Udruga trenutno broji 150 korisnika ovog uređaja, od čega oko 120 u gradu Zagrebu, 15 u Krapinsko – zagorskoj županiji, te ostatak u drugim dijelovima Hrvatske.
Kako kaže Jegić, ukoliko osoba ne želi u dom za starije, nerijetko se dogodi da joj dijete kao uvjet postavi korištenje ovog uređaja. Korisnici su na početku skeptični, imaju određene predrasude prema takvoj vrsti tehnologije, a onda se dogodi da za mnoge od njih razgovor s operaterom postane jedinstveni kontakt s vanjskim svijetom, pa nerijetko nazovu da bi se požalili na sina ili kćer, pohvalili diplomom svojeg unuka, ili pak jednostavno ispričali kako im je prošao dan.
No, ipak, dojavni centar prosječno zaprimi desetak ozbiljnih poziva mjesečno, a sve varira ovisno o godišnjem dobu.
– Oko Božića, pred ljeto i krajem ljeta, pozivi su nešto češći, a u vrijeme najvećih ljetnih vrućina i ekstremnih hladnoća zimi, oni su rjeđi. Rekao bih da to uvjetuje samodisciplina naših ljudi. Naime, kad su velike vrućine i ekstremne hladnoće, oni se zatvore u kuće i miruju, te se pridržavaju uputa liječnika. U vrijeme blagdana su nemirni, aktivniji, i tada se događa više nezgoda, a isto je tako i u početku proljeća i jeseni, kada počinju radovi na otvorenom, pa bude više intervencija – ističe Jegić.

Na korištenje

U razvijenim zemljama Europske unije, poput Njemačke, Velike Britanije i Francuske, vrijednost ovog projekta, kaže, prepoznata je i od strane Ministarstva zdravstva, s obzirom na to da se brzom dojavom i brzom intervencijom mogu spriječiti teže posljedice i pogoršanja, te se javljaju uštede na području bolničkog liječenja korisnika.
– Nije isto kada netko slomi kuk, pa ga uspijete hospitalizirati u sat – dva, ili tek za 24 sata. Tu se odmah javljaju razlike u pogoršanju stanja, uspješnosti liječenja i duljini boravka bolnici – ističe Jegić.
Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku osiguralo je kupnju novih uređaja kroz tri godine. Svake godine se uspije kupiti pet do deset uređaja, a jedan stoji oko 3500 kuna.
– Uređaj dajemo na korištenje korisniku dok mu je potreban, a nakon toga se on vraća, servisira, očisti i on ide drugom korisniku. Dakle, osoba se učlanjuje u Udrugu i dobiva aparat na korištenje, uz plaćanje mjesečne članarine. Predviđeno je da ona iznosi pet posto ukupnih primanja, no, s obzirom na to da rijetko tko može izdvojiti taj postotak, raspon članarine je velik, a socijalno najugroženijima se uređaj daje bez naknade, upravo zahvaljujućima Centrima za socijalnu skrb, s kojima dogovaramo da im se pokrije dio članarine. Od članarine se pokrivaju troškovi servisiranja aparata i 24-satno dežurstvo u centru – pojasnio je Jegić, te apelirao na potencijalne korisnike u Zagorju da se jave na broj Udruge “Prisutnost” 01/23 46 126, gdje mogu dobiti sve dodatne informacije.