Darija Šameca (32) iz Stubičkih Toplica svojedobno su nazivali najperspektivnijim mladim hrvatskim automobilistom. Iza njega su brojni uspjesi. Bio je najmlađi osvajač zlatne kacige u kartingu, tri puta zaredom prvak države, prvi puta sa samo 17 godina. Bio je i najmlađi osvajač druge zlatne kacige, ovog puta u kružnoj utrci, sa samo 23 godine. Bio je pet puta prvak države u kartingu, dva puta prvak države u brdskim utrkama, tri puta prvak države u rallyju, a bio je i treći na Rallyju Beograd 2017. godine. Da, primjerice, živi u nekoj drugoj državi, poput Francuske, za ovog bi se vozača zasigurno čulo i u svjetskim krugovima. No, ovo je Hrvatska, pa Šamec, baš poput junaka iz poznatog serijala filmova “Brzi i žestoki” sam priprema svoje automobile za utrke, sam radi vlastiti marketing, traži sponzore, i trenira – nigdje – jer prostora za to u Hrvatskom zagorju nema.
Pa ipak, ustraje u svojoj borbi i trenutno vozi svoju 23. sezonu. Posebno se veseli sljedećem vikendu, kada će sedmi puta nastupiti na INA Delta Rallyju u Kumrovcu, utrci koja, kaže, za njega ima posebno značenje, a domaća publika i odlična atmosfera uvijek ga nose do ostvarenja vrhunskih rezultata.

Kada i kako se u vama rodila ljubav prema automobilima?

Moj deda i tata su vozili motocross za reprezentaciju Jugoslavije i ja sam trebao krenuti tim putem. Ali budući da je trasa INA Delta Rallyja prolazila kraj moje kuće i sljemensko brdo se vozi par kilometara od mene, tata me uvijek vodio gledati, uz motocross, i auto utrke, i tu se paralelno rodila ljubav prema automobilima.

Sjećate li se kada ste prvi puta sjeli za volan i kakav je bio osjećaj?

Naravno da se sjećam, to se ne zaboravlja. Imao sam tada devet godina. Igrom slučaja, kad smo gledali tatinog prijatelja na kružnoj utrci u Zagrebu, tata me odveo na karting. Tamo su odmah vidjeli da odskačem po vožnji od druge djece. Već za mjesec dana krenuo sam u karting školu u Karting centru u Španskom i tu je sve počelo – karting škola, prvi trkači karting, prva utrka…

Čime se to zapravo danas bavite?

Bavim se auto utrkama. Primarna disciplina mi je rally, a nastupam ponekad i na brdskim i slalom utrkama. Ove godine je plan s drugim autom kojeg slažem već dvije godine, Peugeot 406 Coupe V6, vratiti se nakon skoro 10 godina i u kružne utrke, koje sam vozio od 2005 do 2009. godine.
Što je potrebno da bi se počeli baviti ovim sportom? Treba li proći neku obuku, dobiti neku dozvolu…?
Ovisi od discipline. Tu variraju neki detalji. U principu, prvo i osnovno, treba se učlaniti u neki auto klub pod Hrvatskim auto i karting savezom, onda se obavlja liječnički pregled i vadi se licenca za pojedinu disciplinu. Prvo najnižeg ranga, s ograničenjima za niže klase, pa kako se napreduje, tako se dođe i do jače licence. Uz sve to, naravno, trebate si sami osigurati svoj trkači automobil, homologiranu opremu i sve ostalo što ide uz jedan trkači tim.

Kako ste započeli vašu automobilističku karijeru?

Nakon spomenute odrađene karting škole preko zime, 1996. sam s 10 godina počeo svoju prvu sezonu i od tada neprekidno nastupam. Ovo mi je 23. sezona zaredom, a prošao sam skoro sve discipline u autosportu.

Kako se dolazi do sportskih automobila? Sređujete li ih sami? Imate li sponzore?

Nažalost, za razliku od drugih sportova koji uživaju puno veću popularnost u Hrvatskoj, većinom i bez konkretnih rezultata, mi automobilisti ovisimo sami o sebi. Svjesni smo da je to jako skup sport, ali sami si kupujemo, sređujemo i održavamo automobile, i samo podmirujemo troškove za nastup na natjecanjima. Naravno, opet je osobna stvar svakog vozača da se potrudi za svoje sponzore, koji bi mu mogli pomoći da lakše odradi cijelu sezonu. U današnja teška vremena, jako je teško doći do sponzora, makar i rezultati bili vrhunski, no, stvar je pojedinca, svatko mora biti u korak s vremenom i raditi sam svoj marketing, paralelno uz rezultate koji će svojim sponzorima i ponuditi nešto osim same reklame na automobilu. Ja osobno imam puno ljudi kojima se mogu zahvaliti na pomoći zadnje 23 godine, bez kojih ne bih napravio rezultate koje jesam, od prijatelja, sponzora, obitelji, itd.

Uspijete li zaraditi, odnosno, može li se živjeti od tog sporta?

Ne. Za tako nešto, nažalost, živimo u krivoj državi. Recimo, jedna Francuska ili bilo koja od skandinavskih zemalja puno više promoviraju taj sport i reklo bi se da su automobilističke države koje daju razne poticaje, stipendije, olakšice koje automobiliste guraju do što boljih rezultata, naravno, uz sponzore, do kojih je tamo puno lakše doći. Na kraju krajeva, vidi se na razini Svjetskog prvenstva odakle dolaze najbolji vozači.

Koliko trenirate i kako izgleda jedan Vaš trening?

Nažalost, zbog manjka bilo kakve staze, uopće ne treniram vožnju. Eventualno test auta odradimo prije utrke, samo da vidimo je li sve ok. Cilj je jednostavno voziti čim više utrka u sezoni i na taj način trenirati. Auto klub Zagorje je sedam godina pokušavao doći do vojnog poligona u Oroslavju, na kojem bismo otvorili sportski centar za mlade automobiliste i koji bi služio i za druge sportove, ali, nažalost, ove godine smo definitivno ostali i bez toga, budući da je taj prostor prenamijenjen za tvornicu oružja. Tako da smo još uvijek u potrazi za nekim manjim asfaltiranim poligonom gdje bi mogli nesmetano trenirati i isprobavati automobile.

Pred vama je, pretpostavljam, vrlo važna utrka, s obzirom na to da se održava upravo u vašem rodnom Zagorju. Koliko ste se pripremali za INA Rally Kumrovec?

Rally Kumrovec mi je jedan od najdražih, nastupio sam na svakome do sad, od 2011. godine. Rally Kumrovec je poseban baš za nas Zagorce, kao prvo, jer je na domaćem terenu, pred domaćim ljudima. Kao drugo, konfiguracija brzinaca je vrhunska, baš “relijaska”, kak’ mi volimo reći, jer je jako usko, blatnjavo, puno prijevoja i skokova, sve što pravi relijaš obožava. Pripremamo se od zadnje utrke, znači, od 1. prosinca smo krenuli u radove, jer je termin dosta rani i morali smo pripremu automobila odraditi u dosta kratkom roku, tako da je zima bila ispunjena svaki dan. U auto utrkama praktički nema pauze, jer kad nema samih natjecanja, radite na poboljšanju i reviziji automobila u radionici.

Kakve ste rezultate postizali do sada na INA Delta Rallyju?

Završio sam sve, osim izdanja iz 2016. godine, kada mi je automobil stao na predzadnjem brzincu zbog kvara na pumpi goriva. Rezultati su nam uvijek odlični, valjda zbog domaće ekipe i želje da budemo čim bolji pred našim ljudima. 2011. godine sam osvojio prvo mjesto, 2012. četvrto, 2013. drugo, 2015. prvo i 2017. treće mjesto.

Kakva su očekivanja od ovogodišnjeg nastupa?

Očekivanja su nam uvijek najveća moguća. Naravno da ciljamo na prvo mjesto, uvijek vozimo maksimalno moguće, koliko nam uvjeti i auto dozvoljavaju. Ove godine nismo riješili nove gume koje su nam potrebne za borbu u vrhu ove konkurentne i jake klase, ali dat ću sve od sebe. Vozači u klasi su vrhunski, s vrhunskim automobilima i logistikom, pa će i borba biti jako teška, ali ne damo se.

Koliko će se Zagoraca predstaviti ondje?

Svi zagorski automobilisti koji nastupaju su iz Auto kluba Zagorje. Na kumrovečkom rallyju nastupa sedam posada iz kluba, plus jedan naš suvozač koji je u timu s kolegom iz zagrebačkog kluba. Znaci, Zagorci imaju osam domaćih trkaćih automobila za navijati, a lako nas je prepoznati po velikoj naljepnici AK ZAGORJE na prednjoj “šajbi”.

Vi ste osnivač Auto kluba Zagorje…

Da, ja sam član, vozač, osnivač i član Upravnog odbora u AK Zagorje. Klub je osnovan 2011. godine u Oroslavju i na istoj smo adresi već sedam godina. Brojimo preko 300 članova, a od toga aktivnih automobilista oko 30. Primarna disciplina nam je ona najjača i najteža – rally. Tu se borimo svake godine za prva četiri mjesta u državi, u konkurenciji 50 klubova. AK Zagorje je i jedini klub u Zagorju koji je član Hrvatskog auto i karting saveza, a koji se i aktivno natječe u konkurenciji. Cilj nam je prije svega natjecanje i osvajanje ekipnog prvenstva, uz to nam je želja osigurati nekakav poligon/stazu za odgoj mladih i sportsku vožnju, edukaciju i odgoj mladih kartingaša i općenito promociju sigurne vožnje u prometu, kao i promociju samog autosporta. Radimo na tome intenzivno i ove godine možemo najaviti da planiramo organizirati auto slalom utrku u Oroslavju, isto kao što smo nositelji organizacije Twins fun kupa. To je kup istovjetnih Renault Twingo vozila, s naglaskom na utrkivanje, sport i niske troškove, tj. najbolji način za ulazak mladih u autosport. Eto, time se jako ponosimo i vjerujemo da će 2018. biti još jedna godina puna dobrih rezultata i velikih novosti.

Jeste li se ikada ozlijedili, imali nesreću?

Imao sam nekoliko nesreća, ali ništa strašno. Automobili su slagani po strogom tehničkom pravilniku, a i oprema koju nosimo na sebi je isto dizajnirana prema zadnjim standardima, tako da, na sreću, nemamo puno ozljeda. Nažalost, godišnje se dogodi nekoliko tragičnih situacija u cijelom svijetu, ali tih potencijalnih opasnosti je svaki trkač svjestan i uopće ne razmišlja o tome. Radi se o riziku koji se podrazumijeva. Moja najteža nesreća je bila u kartingu 2003. godine, kada sam imao tri slomljena rebra, potres mozga i nekoliko ogrebotina, ali i to je brzo zaraslo.

Što ovaj sport znači za vaš život?

Sve. To nije samo sport, to je način života. Kada odvajaš svaku kunu od plaće, od raznih stvari koje ljudi uzimaju za gotovo, samo da bi skupio novac za sljedeću utrku ili nove gume ili neke bolje kočnice za auto, tada počneš još više cijeniti ono što imaš. Teško je, svi se borimo. Ali kad se upali zeleno svijetlo i startaš, sve se isplati.