GLAS ČITATELJA: DUNJA HORVATIN

Pošto savjest, kume?

Objavljeno: 21.12.2017. zagorjeinternational

Vrijeme blagdana mnogi su poistovjetili s vremenom za kupovanje svega i svačega, potrebnog i prečesto nepotrebnog. Živimo u trci za zgrtanjem kao prioritetom, punjenjem džepova, torbi, košara i kolica, ne zamjećujući postojanje i potrebe drugih. Uz to raste i osobina koja se, bez obzira na vrijeme i pripadnost, pripisuje političarima – ali nije zakon: pomanjkanje suosjećanja s onima koji nisu isti, ne mogu tako bezbrižno i žustro vozikati dućanska kolica i perolakim ih pokretima pretovarivati u prtljažnike automobila, što bliže vratima trgovine, i ostaviti dućanska kolica bez obzira na oznaku mjesta za invalida. Bilo kojeg invalida, prometnog, ratnog, bolesnog ili teško pokretnog starca pritisnutog godinama. Svaki od njih ima svoju bolnu životnu priču, daleko uočljiviju i upečatljiviju od oznake za invalida pod vjetrobranskim staklom.
Za razliku od drugih živih bića s kojima dijeli ovaj svijet, čovjek, osim tijela, prolaznog i poderivog, ima i ugrađenu savjest koja zbunjuje liječnike moderne medicine: ponekad zapeče, a žgaravica nije, izjeda, a nije rak… Proradi obično noću, remeteći san slikama scena nanesenih nepravdi, grubih riječi i svađa, roditelja ostavljenih strancima u zbrinjavalištima za starije i nemoćne, kako svojom prisutnošću ne bi podsjećali na dug za uloženi trud i poklonjen život. Savjest se ne može opipati ni operirati, nematerijalna je, ali, kao i sve stvari na policama trgovina, ima svoju cijenu. U mnogim slučajevima na parkiralištima naših trgovina, zvučnog ili manje zvučnog imena: savjest neobazrivog kupca teška je dvije kune i nekoliko koraka, koliko bi ga stajao povrat dućanskih kolica u za to predviđeni red. Samo dvije kune.

Najnovije po kategorijama

Objavljeno u isto vrijeme

Pročitajte više s našeg weba