Jedan od najuspješnijih hrvatskih sportaša, skijaška legenda, 38-godišnji Ivica Kostelić, hrvatskoj je javnosti dobro poznat i po svojem glazbenom talentu, zahvaljujući kojem već niz godina uspješno surađuje s popularnim zagorskim usnoharmonikašem Tomislavom Golubanom. Goluban ga je ove godine ugostio i u svom rodnom gradu Zaboku, gdje su, u sklopu četvrtog izdanja Zagorje Blues Etno Festivala, zajedno nastupili na pozornici City Caffea. Tim povodom, s Kostelićem smo razgovarali o njegovoj glazbenoj karijeri, obiteljskom životu, hobijima kojima se bavi od kada je završio skijašku karijeru, ali i o tome koliko često dolazi u Zagorje te koje asocijacije veže uz ovaj kraj.

Čime se bavite od kada ste završili skijašku karijeru? Nedostaju li vam natjecanja?
Savjetnik sam u Hrvatskom skijaškom savezu, pomažem natjecateljima na treninzima i na utrkama, savjetujem ih s tehničke i taktičke strane. Imam i dosta vremena za sebe i za svoje hobije, poput jedrenja, ronjenja, glazbe, a ponajviše mog slobodnog vremena ipak oduzima obitelj.

Kako ste se snašli u ulozi supruga i oca, odnosno, uživate li u obiteljskom životu?
To je posebna, jedinstvena uloga u svakom životu i blagoslovljen sam da mogu sudjelovati u odgoju svoje djece.

Bavite li se još uvijek glazbom?
Glazbom se ne bavim ni više niti manje nego prije, dok sam se bavio skijanjem. Gitaru i dalje uvijek nosim sa sobom na sva putovanja. Sviram, ne baš toliko često, koliko bih htio, i uvijek se rado odazivam na pozive za svirku uživo.

Već dugo ste prijatelj s našim proslavljenim usnoharmonikašem Tomislav Golubanom, a s njime ste nastupili i u zabočkom City Caffeu. Kako je bilo, odnosno, kakvi su vaši dojmovi?
S Tomislavom Golubanom surađujem već niz godina i imamo stvarno puno zajedničkih projekata i ponešto zajedničkih svirki. Sada sam prvi puta svirao s njegovim bendom, Tomislav Goluban Bandom, i bilo mi je super jer su dečki jako dobri, entuzijastični, motivirani i vole glazbu koju sviraju, tako da je zadovoljstvo svirati s njima. I publika je bila super, mislim da su dobro prihvatili tu kombinaciju Golubana i mene. To je Golubanov rodni grad, a zna se da je najteže svirati pred domaćom publikom, ali prema reakcijama publike, mislim da je dobro ispalo.

Biste li voljeli da se vaši sinovi bave skijanjem, ili biste možda radije da krenu u glazbene vode? Vole li skijanje?
Ipak bih radije da budu u sportskim vodama, ne mora to nužno biti skijanje. Želio bih da se bave sportom, barem dok su u mladim danima, ali svakako bi bilo dobro da se paralelno odgajaju i glazbeno. Želio bih da imaju taj jedan kompletni odgoj, ali to je zasad samo moja želja. Vidjet ćemo što će iz toga ispasti. Za sada su oni, i jedan i drugi, oduševljeni glazbom, vole glazbu i imaju smisla za nju. Inače, trogodišnji Ivan je zasad stajao na skijama nekoliko puta i vrlo dobro je to prihvatio, što me razveselilo. Mlađi Leon, koji tek ima nešto više od godinu dana, naravno, još nije.

Koje su vaše prve asocijacije na Zagorje? Posjećujete li Zagorje i koliko često?
Prva asocijacija na Zagorje su zagorski bregi, vinogradi, kleti i dobra zabava. U Zagorje dolazim često, to mi je preko Sljemena, često tamo vozim bicikl, idem u Stubake, Jezerčicu, isto tako i u Golubanov kraj, oko Zaboka, a ponekad iz zdravstvenih razloga dolazim i u bolnicu Sv. Katarina, koja surađuje sa skijaškim savezom.