POZNATI ZNANSTVENIK IVAN ĐIKIĆ OTVORENO O KURIKULARNOJ REFORMI, NOVOJ MINISTRICI OBRAZOVANJA I STANJU U HRVATSKOJ ZNANOSTI

“Toleriranje plagijatorstva djeci šalje samo jednu poruku: ova država ne cijeni vaše znanje”

Objavljeno: 29.09.2017. Jelena Jazbec

Poznati znanstvenik Ivan Đikić vratio se u Europu, nakon što je godinu dana proveo u San Franciscu, gdje je radio kao gostujući profesor. Ovaj 51-godišnjak, koji je od desete godine do odlaska na fakultet živio u Mariji Bistrici, majčinom rodnom mjestu, ne skriva da mu je to bio najljepši dio odrastanja, a u središtu pažnje našao se početkom ove godine, kada je napustio svoj posao na Splitskom sveučilištu, istaknuvši kako “odlazi zbog splitskog rektora Šimuna Anđelinovića i hrvatskog premijera Andreja Plenkovića”. Oštro je osudio tadašnjeg ministra znanosti i obrazovanja Pavu Barišića, koji je bio optužen za plagijatorstvo, a neposredno prije svog odlaska uputio je i otvoreno pismo premijeru Plenkoviću, koji ga je javno prozvao u Hrvatskom saboru.
Proteklog vikenda, Đikić je sudjelovao na 6. Rotary Business Forumu na Fakultetu organizacije i informatike u Varaždinu, gdje je u društvu ministrice znanosti i obrazovanja Blaženke Divjak, profesora Ivice Puljaka s Fakulteta elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Splitu i poduzetnika Saše Cvetojevića, govorio na temu “Obrazovanje za 21. stoljeće”. Tom je prilikom u intervjuu za Zagorje International progovorio o tome misli li da je njegova javna kritika polučila uspjeh, zašto je posvećen borbi protiv plagijatorstva, što misli o novoj ministrici obrazovanja, kakvo je stanje u hrvatskoj znanosti te što bi poručio mladima u Hrvatskoj.

Što se trenutno događa u vašoj karijeri?
Vratio sam se iz San Francisca u Frankfurt, gdje je sada naša baza. Djeca idu ponovno u školu. Godina u kojoj sam radio kao gostujući profesor u San Franciscu u Californiji bila je jako dobra za mene profesionalno, i jako dobra za moju djecu, za njihov razvoj, samouvjerenost, i za gledanje kroz drugačiji obrazovni sustav. No, sad smo opet u Njemačkoj i radujemo se ponovno Europi, europskim standardima, i uživamo. Ono što se također dogodilo u ovih godinu dana, jest da sam dobio ponudu od jedne kompanije, pa ću tako od 1. siječnja 2018. 30 posto vremena boraviti u San Franciscu, gdje ću imati jedan laboratorij, a 70 posto vremena ću raditi u Frankfurtu, kao profesor, gdje imam stalnu poziciju.

Svojevremeno ste napisali otvoreno pismo premijeru Plenkoviću u kojem ste istaknuli kako upravo zbog njega napuštate svoju domovinu. Mislite li da je taj vaš postupak polučio neke rezultate i doprinio poboljšanju situacije u našoj zemlji?
Svaka javna kritika političara doprinosi i mislim da je javnost shvatila da je bivši ministar bio nekvalitetan kadar i zato je jako važno da je zbog pritiska javnosti došlo do smjene u Ministarstvu i vidimo da ondje sada pušu neki novi, svježi vjetrovi. To je zdravo za Hrvatsku, zdravo za mlade, i to je nešto što je vrlo vrijedno. Samo pismo nije bilo upućeno premijeru u smislu njegovih promjena, nego je to bilo u smislu obrane svakog pojedinca u Hrvatskoj. Ako političari lažu svakom pojedincu, mi moramo imati sustav koji će nas obraniti od toga. Političari sami po sebi su dovoljno snažni, oni su umreženi i oni vode ovu zemlju s relativno malo odgovornosti. Mi građani moramo imati snage i moramo imati podršku drugih građane, da podrže one koji su nepravedno optuženi. U tom trenutku ja sam se osjetio povrijeđenim jer se premijer Plenković zaigrao u parlamentu s ružnim riječima i, normalno, kao odgovoran političar, mogao je to povući. Trebao je to povući do danas, i ja vjerujem da će se to jednom dogoditi i da će premijer shvatiti da to nije bilo korektno prema meni kao znanstveniku.

Zašto je prema vašem mišljenju toliko važno sankcionirati plagijatore?
Nulta tolerancija na plagiranje je minimalni standard bilo kojeg zdravog društva i to je prva stvar koju moramo napraviti. Moramo uvesti nultu toleranciju na plagiranje u javnoj službi. Svatko u javnoj službi tko je napravio plagijat, tko je prevario u svom akademskom radu, mora automatski biti smijenjen i maknut s funkcije, jer to osigurava djeci sigurnost da ova država cijeni njihovo znanje. Jer ljudi koji plagiraju, oni kradu tuđe znanje. U Hrvatskoj imamo plagijatore koji su potvrđeni – na Ustavnom sudu, u vodstvu Sabora i u Vladi. To nema nijedna europska zemlja i upravo zato Hrvatska mora puno napraviti na tome da se iznutra promijeni i da uvede standarde uspješnih zemalja Europske unije.

Što mislite o kurikularnoj reformi, je li ona nužna i zašto? Kako ocjenjujete rad nove ministrice obrazovanja?
Ne znam mnogo o ministrici Divjak, ali mogu reći da je lijepo vidjeti da je njezin životopis, životopis kvalitetnog stručnjaka iz njezinog područja. Ono što smo imali prije, nije ni blizu nečega što bismo mi kao Hrvatska trebali imati. Zato su te nove promjene u Ministarstvu ogroman dar hrvatskoj djeci, jer kakva god bila kurikularna reforma, sada se barem govori o sadržaju, odgovornosti, činjenicama, a ne varamo se s povjerenstvima, promjenama kojih nema, ne stavljaju se ljudi koji su poslušni, a ne stručni, tako da mi se čini da je sav taj pritisak javnosti prema tome da se iz kurikularne reforme ukloni politika s ružnim manipuliranjem, bio veliki uspjeh. Rekao sam ministrici da ću joj biti objektivna, stručna i javna kritika i ona je rekla da je na tome najzahvalnija.

Kako biste ocijenili položaj znanstvenika u Hrvatskoj?
Nažalost, u Hrvatskoj je situacija alarmantna. Ne odlaze samo mladi obrazovani ljudi, što je možda bilo prije 10-ak godina, nego odlaze svi. U znanosti je apsolutna kriza jer u Hrvatskoj danas nema kvalitetnih mentora koji će mlade ljude zadržati ovdje.
Mladi ljudi dolaze kod mene u Frankfurt i pitaju samo jedno: “Možemo li kod vas dobiti iskustvo da odemo dalje?” Nitko, ali baš nitko se ne vraća u Hrvatsku. Odgovornost za najveći dio krize snosi vodstvo znanstvenih institucija. Glavni problem je generacijski sukob. Ljudi između 30 i 50 godina su ambiciozni, pametni, imaju nove ideje, ali njihove ideje ne prolaze, jer ih nitko ne cijeni. Njihove ideje su uništene u svađama i zavisti institucija. A ljudi koji imaju 60, 65, čak i 70 godina, i dalje su u foteljama, ravnatelji, direktori, i namještaju samo one koji su im poslušni. To su radili posljednjih 15 – 20 godina i zato nam je znanost u velikom dijelu u toj krizi, a manji dio znanstvenika koji su kvalitetni, njima idu velike pohvale, oni su u manjini i njih treba pojačati i napraviti kritične mase i institucije u kojima će oni biti većina. Makar male institucije, ali koje će biti primjer i u koje će mladi dolaziti na edukaciju.

Imate li neku poruku za mlade u Hrvatskoj, a posebno za mlade i buduće znanstvenike?
Hrvatska ima budućnost, ali samo s onima koji će otići, pa će se kasnije opet vratiti u Hrvatsku. Svatko od nas ima odgovornost da doprinese tom cilju, jer ako mladi otiđu, Hrvatska neće opstati kao zemlja. Sada, ako je nama to svejedno, onda ćemo svi otići. Ako nam nije svejedno, onda moramo, svatko na svoj način, dati svoj doprinos – neki malo, neki puno, ali bez obzira na količinu, svaki doprinos tom cilju će biti dobar. Zato želim mladima reći da je u svemu što rade, svugdje gdje se educiraju, važna veza s kvalitetnim grupama u Hrvatskoj, koje su danas u manjini, jer time će zadržati svoju sponu s domovinom i onda će se otvarati vrata za koja ni ne misle da bi se mogla otvoriti. To je moj angažman već proteklih 20 godina, od Instituta “Ruđer Bošković”, gdje sam radio, do Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Splitu, a upravo je laboratorij bio dobar test, gdje sam upoznao dobre, kvalitetne, poštene i odgovorne hrvatske znanstvenike, kojih ima i s kojima se može surađivati.

Najnovije po kategorijama

Objavljeno u isto vrijeme

Pročitajte više s našeg weba