Među brojnom publikom koja se u subotu okupila na 52. izdanju Festivala kajkavskih popevki u Krapini, našao se i jedan bračni par iz Argentine. Njegovo je ime Krešimir Jerković, rođen je u Međugorju u Hercegovini prije 75 godina, a sa samo četiri godine zauvijek je napustio hercegovački krš i sa svojom se majkom i bratom otisnuo na put u nepoznato. Najprije u Italiju, a zatim, dvije godine kasnije, u daleku Južnu Ameriku, gdje ih je već čekao njegov otac. Ondje je upoznao i svoju suprugu Riju, koja potječe iz cijenjene krapinske obitelji Pažur. Rođena je 1944. godine, u vrijeme rata. Njezini su roditelji ubrzo nakon njezina rođenja pobjegli u Argentinu, no kako je ona imala problema s plućima, ostala je živjeti u Zagorju s bakom i prabakom. Živjela je u Hrvatskoj sve do 1960. godine, a onda je i ona pobjegla za svojim roditeljima i započela novi život u Argentini.
– Ja sam je tamo, kao pravi Hercegovac, ulovio – prisjeća se sa smiješkom Krešimir Jerković.

Snažna povezanost

On je kao inženjer radio u željezarama i bavio se vanjskom trgovinom, a onda je 1990. godine pokrenuo vlastiti posao.
– Već od 1985. godine bio sam predsjednik jedne grupacije poduzetnika, koja je zapravo omogućila da 1991. godine osnujemo komoru argentinsko – hrvatskih poduzetnika, kojoj sam također jedno vrijeme bio na čelu – ističe.
Zbog posla je često dolazio u Hrvatsku, pogotovo nakon hrvatskog osamostaljenja, a zahvaljujući svojoj supruzi, često je bio u posjetu upravo Zagorju. Prisjeća se kako su prvi puta u Zagorje došli 1985. godine, i to skrivajući se, a onda su nakon 1990. ti posjeti postali češći.
– Zagorje je jako lijepo, oduvijek smo ga voljeli. Imamo i kuću na moru, a nazvali smo je “Nova Krapina”, tako da, s Krapinom smo snažno povezani – kaže Jerković.
Ovoga su puta on i supruga domovinu odlučili posjetiti upravo u vrijeme Tjedna kajkavske kulture, a on je po prvi puta tako imao priliku prisustvovati i Festivalu kajkavskih popevki, iako mu nije strana takva vrsta glazbe.
– Ovo je bilo prvi puta da sam bio na krapinskom Festivalu, ali inače slušam kajkavske pjesme, nerijetko supruga i ja to puštamo dok se vozimo automobilom. Krapinski Festival smo dosad pratili putem interneta, a eto, ovog smo puta i sami prisustvovali – otkriva.
Iako kaže kako on i supruga proteklih godina u Hrvatsku dolaze turistički, njegov ga je poduzetnički duh odveo i na Zagorski gospodarski zbor.
– Jako mi se svidjelo na Zagorskom gospodarskom zboru. Ugostila me Hrvatska gospodarska komora Županijska komora Krapina, i moram reći da su me jako lijepo primili, i gospođa Janja Kantolić i gospodin Josip Grilec, predsjednik Komore. Bio sam na otvorenju Zbora, odradio sam nekoliko sastanaka, i sad ćemo vidjeti kakvu suradnju možemo dogovoriti s argentinskom komorom – otkrio nam je Jerković.

Nesigurnost na ulicama

Nakon dvotjednog boravka u Krapini, posjetit će svoje rodno mjesto, Međugorje, onda se još nakratko vraća u Zagorje pa odlazi kući. Iako voli rodni kraj, srce njega i suprugu ipak vuče preko oceana, s obzirom na to da ih u dalekom Buenos Airesu čeka njihova velika obitelj – troje djece i sedmero unučadi.
– Život u Argentini se ponajviše razlikuje od života ovdje zbog te sigurnosti na ulicama. U Argentini se dobro živi, za one koji imaju posao i rade, ali vlada velika nesigurnost. No, ipak, ne namjeravamo se vratiti. Naša je obitelj u Argentini, sve je naše sada tamo. Djeca i unuci su upoznati sa svojim podrijetlom, i oni su u Argentini rado nosili hrvatske narodne nošnje na raznim priredbama. Naša djeca govore i hrvatski, dok unuci nažalost ne, iako su svjesni da, ako ikad požele živjeti u Hrvatskoj, morat će naučiti – smije se Jerković, te priznaje kako se potajno nada da bi se u nekome od njegove sedmero unučadi moglo probuditi, kako on to kaže, hrvatsko srce, pa bi možda mogao osjetiti želju da se vrati u djelić svijeta koji su on i supruga silom prilika morali napustiti.