Biskup Vlado Košić upravljanje Sisačkom biskupijom preuzeo je 2010. godine, a u hrvatskoj se javnosti istaknuo kao jedan od pastira Crkve koji se ne libi javno progovarati o tabu temama, što nerijetko uključuje komentiranje aktualnih događaja iz svijeta politike i društva. Posljednji je puta tako dospio u nacionalne medije prije samo nekoliko dana, kada je na svojem facebook profilu komentirao privođenja ljudi koji su na Dan pobjede u Kninu skandirali pozdrav “Za dom spremni”, zatraživši pritom ostavku ministra unutarnjih poslova Davora Božinovića.
– Moram vam reći, dragi prijatelji, da me rastužuje to što čitam, što govore oni koji su jučer bili u Kninu. Recimo kako je Damir Markuš, hrvatski branitelj hosovac, opisao svoje razočaranje. Je li moguće da hrvatska policija hapsi hrvatske branitelje? Kakva je sad opet ova protuhrvatska vlast koja se usuđuje to činiti u Kninu na proslavi Dana pobjede? Pozivam ministra Božinovića da podnese ostavku!!! – napisao je biskup Košić.
Ovaj rođeni Varaždinec prije nekoliko je mjeseci predvodio i svečano misno slavlje u Župi Pohoda Blažene Djevice Marije u Vinagori, na trećem Zavjetnom hodočašću kuburaša, a tim je povodom i u ljetnom broju “Glasnika Majke Božje Vinagorske” objavljen intervju s njime.

Marijanski narod

Kolovoz je mjesec u kojem Crkva slavi blagdan Uznesenja Blažene Djevice Marije, Veliku Gospu, kada se vjernici s ponosom prisjećaju dogme svoje vjere: da je Marija po završetku svog zemaljskog života uznesena u nebo, u društvo sa svojim uskrsnulim Sinom Isusom, što označuje završetak njezina Bogu predanog života. Biskup Košić u svojim propovijedima nerijetko progovara o Djevici Mariji, kao uzoru kršćanske ustrajnosti i neizmjernog predanja Bogu, a napisao je i knjigu “Marija, Majka Sina Božjega”.
– Djevica Marija s Isusom je proživjela najradosnije trenutke života, ali je čvrsto uz Njega stajala i u onim tamnim trenucima križnog puta i raspeća, kada je njezino srce bilo probodeno mačem neizmjerne žalosti. Marija je živjela taj trenutak teške žalosti, ali je u sebi njegovala vjeru, svjesna da je ono što se njoj čini nemoguće, Bogu moguće. Znala je da Isus ne može biti poražen i upravo je ona među prvima doživjela radost uskrsnuća – ističe biskup Košić.
U intervjuu kaže i kako se nikako ne može reći da je hrvatski narod zaboravio utjecati se Majci Božjoj.
– Mi, hrvatski katolici doista smo marijanski narod. Naša marijanska svetišta su diljem naše domovine: u Aljmašu, na Mariji Bistrici, kod nas u Gori i Kloštar Ivaniću, u Remetama, na Kamenitim Vratima u Zagrebu, na Trsatu, u Sinju, u Olovu, Komušini, a mogli bismo spomenuti i Međugorje. Hrvatsko zagorje ima brojne marijanske crkve i kapele, pa je s pravom nazvano “marijanskim perivojem”. Sigurno da bi se ta pobožnost prema Mariji mogla i kvantitativno i kvalitativno poboljšati, ali to je zadatak sviju nas, pastira i vjernika, ali možemo reći da je naš hrvatski puk svjestan koliko je bila i jest važna Marija u našoj povijesti i u našem sadašnjem životu. Recimo, u Domovinskom ratu naši su branitelji nosili krunicu oko vrata, a vjernici su se posvuda molili za mir. I po Mariji su došli mir i sloboda – ističe biskup Košić, koji je kao župnik Hrastovice (1990. – 1995.) i Petrinje (1992. – 1995.), dakle u vrijeme Domovinskog rata, i sam kao prognanik živio u petrinjskoj filijali u Mošćenici, uz samu crtu razdvajanja s okupiranim područjem.
Iako se Sisačka biskupija s pravom može nazvati mučeničkom, biskup Košić ne zaboravlja ni druge krajeve Hrvatske u kojima su mučenici svjedočili za Krista i pod cijenu vlastita života, poput Maclja, gdje je nedavno obilježena 72. godišnjica komunističkih zločina.
– U Maclju su ubijena šesnaestorica svećenika i još šest bogoslova, među tisućama hrvatskim zarobljenih vojnika i civila koji su od Bleiburga bili dio tzv. Križnog puta, kolone izmučenih i gladnih ljudi koje su partizani tjerali od Slovenije preko Hrvatske do Makedonije, te ih putem ubijali. Samo u Maclju se pretpostavlja da je u jamama po tim šumama više od 12 tisuća ljudskih kostura, od kojih je izvađeno i 2005. pokopano 1568 u kosturnici podno križa uz maceljsku crkvu Muke Isusove. Mi u Sisačkoj biskupiji imamo sada 63 župe, sa 70 svećenika, a samo u Drugom svjetskom ratu i poraću ubijeno je 22 svećenika, mnogo zatvorenih i mučenih. Među njima je i rođeni Vinagorčanin Ivan Lazički, koji je za vrijeme rata službovao u Petrinji, a onda otišao u Zagreb za vojnog kapelana, gdje ga je zatekao kraj rata, poslije kojeg je izgleda strijeljan od partizana negdje u Sloveniji. U Domovinskom ratu bio je tu svećenik Antun Grahovar, župnik Svete Marije u Sisku, koji se smatra prvom žrtvom jer je ubijen 9. studenoga 1990. On je rodom iz Taborskoga, gdje je i pokopan, a u Sisku se njeguje njegov spomen i redovito na godišnjicu njegove smrti slavimo misu. Inače, naša biskupija ima za svoga zaštitnika sv. Kvirina, biskupa i mučenika (+308/309.). Od rimskih, dakle, vremena, pa do najnovijih, u Crkvi je bilo uvijek mučenika koji su hrabro svjedočili svoju vjeru i nisu se htjeli odreći Krista ni pod cijenu života – kaže biskup Košić, te otkriva koji su prema njegovom mišljenju najveći problemi hrvatskog društva danas.

Duhovne pukotine

– Imamo više problema, no meni se čini da je naš najveći problem što smo dopustili da se ne govori istina, što se ne ponosimo svojim braniteljima i istinom o našoj teškoj povijesti, te što još uvijek nismo odbacili sluganski mentalitet i ksenofiliju, tj. to da više volimo sve što je tuđe, negoli svoje. To su sve pokazatelji duhovnih pukotina u našem nacionalnom biću ili bi se bolje moglo reći da su to posljedice višestoljetnog vladanja tuđinaca nad hrvatskim narodom. A kad govorimo o financijskoj krizi, ona je svakako proistekla iz duhovne i moralne krize, budući da su se moćnici ovoga svijeta vodili više profitom, negoli poštivanjem čovjeka i njegovih prava i dostojanstva. “Kad nije Bog na prvom mjestu, ništa nije na svom mjestu, a kad je Bog na prvom mjestu, sve je na svom mjestu”, govorio je Sluga Božji kardinal Franjo Kuharić – ističe biskup.
S obzirom na to da još uvijek traje sezona godišnjih odmora, dao je i nekoliko preporuka vjernicima za to kako provesti ljeto i praznike, a da se pritom “Boga ne pošalje na godišnji odmor”.
– Mislim da je lijep svaki odmor u koji je uključen i Gospodin. Jer njegov je dar priroda i odmor na moru, u gorama i planinama, na selu – sve je to uvijek šetnja Božjim vrtom. Zato njemu trebamo na tome zahvaliti, a to ćemo najbolje učiniti tako da ga ne zaboravimo u svakodnevnoj, barem kratkoj molitvi i u nedjeljnoj svetoj misi. Dobro je da mislimo i na druge, a ne samo na sebe – kako da druge razveselimo, posjetimo, učinimo im ugodnijima ljetne dane, poklonimo im svoje vrijeme. To je osobito potrebno starijima i bolesnima, koji se često osjećaju isključeni, a mi kršćani možemo im i moramo biti bliski, pa ćemo tako i sami biti sretni kada druge učinimo sretnima – zaključuje biskup Košić.