S dolaskom ljepšeg vremena, na našim se prometnicama ponovno povećava broj ljubitelja vozila na dva kotača, kojima brza vožnja predstavlja istinski užitak, a svoju ljubav prema motociklima nazivaju stilom života.
Okupljeni u razne udruge i klubove, bikeri organiziraju druženja i putovanja, a nije im strana ni organizacija humanitarnih akcija. Jedan od takvih klubova je i Moto klub Neandertal Bikers iz Krapine, koji će sljedeće godine proslaviti svoj deseti rođendan.
Član Neandertal Bikersa Saša Kundih otkrio nam je planove za razvoj kluba, ali i to koliko su bikeri popularni kod suprotnog spola, s kojim se stereotipima nose, te koja je razlika između bikera i bikerica.

Moto klub Neandertal Bikers iduće godine obilježava 10. obljetnicu svog osnutka. Tko je osnovao klub i s kojim ciljem?
MK Neandertal Bikers osnovala je grupa entuzijasta, zaljubljenika u motore, 2008. godine. Bili su to Igor Presečki, Mladen Strahinec – Pupa, Krešimir Borilinić – Gobac, Davor Pondeljak, Stjepan Haramina, Zoran Hršak, Dejan Jecl – Chebix, Davor Leljak, Boris Rostok – Fofa, koji je ujedno i izabran za prvog predsjednika kluba. Cilj kluba je okupljanje ljubitelja motociklizma radi rekreacije i druženja, organizacija klupskih i međuklupskih susreta sportske i zabavne naravi, organizacija sportskih moto natjecanja i sudjelovanje na sportskim natjecanjima, a to piše i u našem Statutu.

Tko je trenutno na čelu kluba i koliko on broji članova?
Na čelu kluba kao predsjednik je Željko Fruk – Vujec, tajnik je Tomislav Halužan, a sam klub broji 15 aktivnih članova. Broj članova se često mijenja jer ljudi zbog sve više obaveza i sve manje slobodnog vremena baš i nemaju vremena za vožnje.

Koje sve aktivnosti poduzimate?
Članovi kluba redovito organiziraju susrete bikera, ali nakon nekoliko pokušaja više ne organiziramo klasične moto susrete, zbog velikih financijskih izdataka i rizika od gubitka, ukoliko u vrijeme susreta ne budu povoljne vremenske prilike, ali organiziramo druženja, natjecanja u pripremi najboljeg roštilja, organiziraju se vožnje diljem Hrvatske i susjednih zemalja… Svake godine članovi našeg kluba odlaze na tradicionalni blagoslov motora, koji se već dugi niz godina održava u Bedekovčini, a inicijator blagoslova je vlč. Josip Komorčec – Pepek, koji je i sam zaljubljenik u motore. Isto tako, na kraju sezone ponovo odlazimo u Bedekovčinu na neki način zahvaliti se na sigurno prijeđenim kilometrima. Već sedam godina odlazimo u posjet Vukovaru, gdje obilaskom Ovčare i Memorijalnog groblja odajemo počast poginulim braniteljima Vukovara. Jedna od svakako najvažnijih aktivnosti je i organizirani odlazak na akciju dobrovoljnog darivanja krvi. Naime, većina naših članova su dobrovoljni darivatelji krvi.

Ima li u klubu žena? Koja je razlika između bikera i bikerica?
U klubu, nažalost, nemamo žena koje voze motore, ali svakako imamo članica kluba koje su jednako tako aktivne kod organizacije svih aktivnosti u kojima sudjeluju članovi MK Neandertal Bikers. Vožnja motorima svakako iziskuje i puno odricanja. Većina naših zajedničkih vožnji odvija se vikendima, kada žene ono malo slobodnog vremena između posla i kućanskih aktivnosti žele posvetiti djeci, kada se žele koliko god je to moguće odmoriti od napornog radnog tjedna. Što se tiče bikerica općenito, one su svakako odlični vozači i ravnopravne su s muškarcima i zaista nema razlike.

Putujete li često? Koja je najduža relacija na koju ste putovali motorom?
Što se tiče putovanja, svake godine se desetak puta organizirano otputuje na neko od odredišta diljem Hrvatske. Većina članova posjećuje moto susrete koji se održavaju diljem Hrvatske, ali i u susjednim zemljama – Sloveniji i BiH. Kao što sam već prethodno napomenuo, najduže putovanje je odlazak u Slavoniju i Baranju, kreće se u petak u jutarnjim satima, a povratak je u nedjelju u kasnim poslijepodnevnim satima. U ta tri dana pređemo gotovo tisuću kilometara. Redoviti su odlasci na vožnje kroz Gorski kotar, te su nam česte destinacije i mjesta na našoj prekrasnoj obali.

Smatrate li da se bavite opasnom aktivnošću?
Ne smatram vožnju motorom opasnom aktivnošću, barem što se tiče nas samih, jer je većina bikera, članova našeg kluba oprezna, poštuju se neke regule kada se kreće na vožnju. Ako se vozi u koloni više bikera, vozi se u dvije ili tri grupe, kada vozimo motore nema tipkanja po mobitelima, telefoniranja, a znamo da je to, nažalost, jedan od češćih uzroka prometnih nesreća. Znači, vozači motora su definitivno puno oprezniji od vozača automobila, ali su i puno više izloženi neopreznim vozačima automobila. U gotovo 90 posto slučajeva, krivnju za stradavanje motociklista snose vozači automobila jer uvijek misle da će brže izaći sa sporedne ceste, a nažalost prečesto oduzmu prednost motociklistima.

Po čemu je specifičan bikerski stil života?
Bikerski način života je svakako nešto drugačiji. Više se putuje, boravi u prirodi, sve su aktivnosti uglavnom vezane za boravak na svježem zraku, a ne u zadimljenim kafićima. Meni osobno vožnja motorom predstavlja opuštanje i odmor od posla, stresa. Kada sam na motoru nema telefona, nema računala, aktivnosti koje nas prate gotovo 24 sata dnevno. Jednostavno pratim cestu i uživam u vožnji.

Koje su najčešće predrasude o bikerima?
Da se radi o ljudima sumnjivog morala, bradatim i krupnim nasilnicima koji samo stvaraju probleme. Evo, imate i primjer reklame jedne domaće banke, gdje su bikeri prikazani kao nasilnici, ali istina je sasvim drugačija. Među bikerima ima puno visokoobrazovanih ljudi, liječnika, ekonomista, profesora, vlasnika uspješnih poduzeća. Bikeri često organiziraju humanitarne akcije, posjećuju bolesnu djecu, organiziraju posjete vrtićima i školama, gdje djeca s izuzetnim veseljem i uzbuđenjem sjedaju na motore i tako se prvi puta iz blizine susreću s “moćnim” strojevima.

Privlače li bikeri žene?
Nisu sve žene ljubiteljice motora i adrenalina, a samim time i bikera. Svakako ima i žena koje vole brzine, uzbuđenja, ali one su ujedno i članice jednog od mnogobrojnih klubova. Ipak mislim da je to jedan manji broj žena.

Koje su vaše želje i planovi za budućnost kluba?
Nastavljamo s aktivnostima kluba u smislu organizacija susreta bikera iz naše županije, pa i šire. Cilj nam je svakako i prikupiti određena sredstva koja bi donirali najpotrebitijima ili nekoj od obitelji pokloniti nešto od kućanskih uređaja koji su im potrebni, kao npr. stroj za pranje rublja, štednjak i slično. Plan nam je povećati broj članova, a naravno da imamo želju da nam se konačno i pridruži žena koja posjeduje motor i vozi motor.

Što biste poručili svima onima koji razmišljaju o uključenju u klub?
Svima koji imaju motore i voze se samostalno poručio bih neka dođu u Krapinu, neka nam se pridruže, jer svakako je ljepše kada se na vožnje odlazi organizirano, što zbog društva, a time i sigurnijih vožnji, jer svakako je bolje da se u slučaju neke nesreće uz vas nađe netko od članova kluba. Volimo se družiti, uživati u vožnjama i na taj način upoznavati sve ljepote naše domovine. Članarina u klubu nije velika, iznosi 150 kuna godišnje, ali članstvo u klubu svakako znači puno dobrih vožnji i druženja.