– Počela sam raditi prije 13 godina. U ovom, možemo to tako reći, muškom poslu završila sam sasvim slučajno. Naime, starija gazdarica je moja krsna kuma, koja je jednom prilikom rekla da traži radnicu koja bi bila “fletna” kao ja, i tako sam došla ovdje. 12 godina radila sam na stroju, a sada sam na doradi. Posao mi se sviđa, jer da mi se ne sviđa, ne bih ni ostala ovdje tolike godine – govori 49-godišnja Đurđica Bedeniković iz Gubaševskog Prosenika, jedna od malobrojnih Zagorki zaposlenih u – metalnoj industriji.

Plaća 4800 kuna

Iako je prosječna plaća u toj industriji na području Krapinsko – zagorske županije neto 4800 kuna, upravo je to industrija u kojoj kronično nedostaje radne snage. Radi se o jednoj od najjačih gospodarskih grana u Zagorju, koja je čvrsto ostala stajati na nogama čak i u vrijeme krize, s obzirom na to da je uglavnom orijentirana na svjetsko tržište, stoga iznenađuje činjenica da poslodavci iz godine u godinu neuspješno apeliraju na učenike da upisuju zanimanja s kojima bi se u budućnosti mogli zaposliti upravo u toj industriji.
Reagirala je i Krapinsko – zagorska županija koja je, u suradnji s Hrvatskim zavodom za zapošljavanje Područnim uredom Krapina, Hrvatskom gospodarskom komorom Županijskom komorom Krapina i Obrtničkom komorom KZŽ, pokrenula projekt prezentacije deficitarnih zanimanja u osnovnim školama, a u tu je svrhu dala izraditi i promo filmove tih zanimanja. Također, svakog učenika koji upiše deficitarno zanimanje, stipendirat će do kraja školovanja.
No, dok traje proces promocije i popularizacije tih zanimanja, poslodavci se snalaze na različite načine, a jedan od njih je upravo zapošljavanje žena u metalnoj industriji. Ono što se nekad činilo tipičnim muškim poslom, koji uključuje dizanje tereta, prljavštinu i težak fizički rad, modernizacijom procesa proizvodnje pretvorilo se u posao koji mogu obavljati i pripadnice nježnijeg spola. Štoviše, suprotno općem mišljenju, u tom su zanimanju žene vrlo poželjna radna snaga.

Posao dorade

Đurđica Bedeniković s početka naše priče jedna je od deset zaposlenica koje rade u proizvodnji gubaševskog poduzeća Obrada metala Pleško. Sve su one u tom poslu završile sasvim slučajno, točnije, zato što u svojem zanimanju nisu mogle pronaći posao.
Da su završile neko tehničko zanimanje, proces osposobljavanja za rad na stroju išao bi puno brže, a one bi danas imale mnogo veću plaću, jer predispozicije imaju, otkriva Vesna Pleško, voditeljica poslova otpreme i nabave u OMP-u, koja je i sama, zbog svoga supruga, inače vlasnika tvrtke, napustila posao medicinske sestre koji je obavljala 26 godina.
– Žene su jako dobre za ovaj posao, pogotovo za posao dorade, jer su brze, kvalitetne, savjesne i precizne. Trenutno u proizvodnji zapošljavamo deset žena, a žene su kod nas uvijek dobro došle. Apelirali bismo na njih da se pokušaju osposobljavati u tom poslu. Neka upisuju tehnička zanimanja, a ako nisu to završile, da se pokušaju prekvalificirati i osposobljavati – poručuje.
S njome se slaže i Josip Grilec, predsjednik HOK-a ŽK Krapina, koji za žene u metalnoj industriji ima samo riječi hvale.
– Posao CNC operatera više nije težak, nego precizan posao i nema razloga da mlada ženska osoba ne završi za CNC operatera. Radi se o poslu u kojem svatko mora staviti proizvod od pola kilograma ili 50, 100 ili 200 grama u stroj, izađe van gotov proizvod, njega uredno obriše, zapakira i to je to. Svi metaloprerađivači se moraju okrenuti prema ženskoj radnoj snazi. Iz svojeg vam iskustva govorim da su one pouzdanije, točnije, preciznije i da će uvijek imati veći učinak. Vidio sam to prvi puta u Kini, i tada sam ih pitao kako to da su se odlučili za žensku radnu snagu. A oni su mi rekli: “Vjerujte, samo ženska ruka može to tako dobro odraditi.” I to je istina. Ovo je savršena prilika za mlade ženske osobe da si nađu posao. Posao je čist, radi se o uvjetima dnevnog boravka. Tu nema više onog crnila kao nekad. Stroj može biti u vašem dnevnom boravku i tu neće biti niti buke niti prljavštine – otkriva Grilec.
Naposlijetku, nije ni sve u novcu, nešto je i u zadovoljstvu koje pruža radno mjesto, ali i radno okruženje, a Đurđica je, kaže, u ovom poduzeću jako zadovoljna. Nikada se nije morala nositi s predrasudama zato što je žena.
– Nemam zvanje, tako da sam zadovoljna što sam ovdje dobila priliku za rad. Iako se čini da je ovo muški posao, nema baš puno razlike između nas i naših radnih kolega i zadovoljna sam okruženjem. Potaknula bih i druge žene da se okušaju u ovom poslu. Zašto ne? – zaključuje.