Veliki zaljubljenik u oldtimere, 66-godišnji Jurica Bizjak iz Zlatara, prije tri godine došao je na nesvakidašnju ideju – napraviti unikatni automobil, Renault “četvorku” na tri osovine s posebno izrađenim podvozjem koje je prilagođeno autu, pa on sada, neobično za mala osobna vozila, umjesto četiri, ima čak šest kotača. Ovog petka, nakon što je u četvrtak ipak uspio obaviti tehnički pregled i registrirati ga, po prvi put se provozao Zagorjem.
Na Hušnjakovom, gdje je nakratko stao, izazvao je veliku pozornost svih prolaznika, ali i vozača koji su prolazili cestom kroz Krapinu.

Juri i 125 na sat

– Veliki sam ljubitelj starih automobila i doma već imam tri oldtimera – Mercedesa, Pontiaca i Simcu Chrysler. No, pored njih, htio sam napraviti nešto što vjerojatno nema nitko na svijetu. Stoga sam kupio tri stara Renaulta, narodi auto koji se proizvodio čak 30 godina – od početka 60-ih do početka 90-ih i odlučio “sklepati” ovog mog “Malog diva”.
Odlučio sam se za “četvorku” jer je to narodni auto kojeg su ljudi, naročito oni “tanjeg džepa”, najviše voljeli, a bio je i praktičan jer ga je svatko tko se imalo razumije u automobile, mogao lako popraviti. Nakon što sam ih jednog po jednog počeo rastavljati, uzimao sam s njih najbolje dijelove koje sam restaurirao, ne bi li ga sastavio. Kao i ostale “četvorke”, i ovaj auto ima motor zapremnine 1100 kubika i 34 konjske snage, ali možda tek malo više troši – oko šest do sedam litara. Istestirao sam ga na autocesti i može dostići maksimalnu brzinu od 125 kilometara na sat – priča nam zlatarski “penzić” Jurica koji je u životu dosad imao čak 43 automobila.
Dodao je i kako je u izradu svog žutog ljepotana u zadnje dvije, tri godine uloženo više od tisuću sati rada.

Tri puta na atestiranju

– U sklapanju automobila pomagalo mi je kumče koje je autolimar, a da bi auto osposobili za atestiranje u Centru za vozila Hrvatske, odnosno za tehnički pregled i vožnju na cesti, posljednje radove na njemu, odnosno posljednji “glanc” obavila je Autolimarska radionica Žabek iz Zlatar Bistrice. Na atestiranju je prošao tek od treće, najviše zbog toga što su bočni cjevasti pragovi prelazili kapacitet auta, a bilo je i još nešto sitnijih dorada.
S ugradnjom treće osovine, neobična “četvorka” je dobila i puno veći prtljažnik, a daju se preklopiti i zadnja sjedala, pa on postaje još veći. Dodatna dva kotača daju mu puno veću stabilnost, pa ga je gotovo nemoguće prevrnuti, u što smo se i sami uvjerili vozeći se u autu. Jedino što će dodatna osovina zadati tek nešto malo muke onima koji baš nisu najvještiji s parkiranjem, posebice u gradu.

Ponešto o samom vlasniku Bizjaku

Jurica Bizjak (66), 1958. godine preselio se iz Zlatara u Zagreb, gdje je završio srednju elektrotehničku školu. Kao radnik tadašnje Industromontaže 1969. godine odlazi u Njemačku – u Düsseldorf, gdje radi kao električar. U Hrvatskoj 1996. godine osniva tvrtku za izvođenje elektro – strojarskih radova, a ubrzo zatim osniva i dva predstavništva u Njemačkoj – u Düsseldorfu i Münchenu. Prije sedam godina kompletno poslovanje prebacuje na svoja dva sina, a on iz zdravstvenih razloga i prevelikog stresa odlazi u mirovinu i seli u Zlatar. Trenutno je i predsjednik Udruge osoba s invaliditetom Krapinsko – zagorske županije sa sjedištem u Zlataru.

Ponuđeno mu 40 tisuća eura, ali auto nije na prodaju

Bizjak kaže kako je za svog žutog ljepotana već dobivao primamljivu ponudu – više od 40 tisuća eura. No, kaže, kako nema tog novca za kojeg bi ga prodao.
– Novac ima svatko, a takav auto samo ja. Ako mi još netko pokaže da ima isti ovakav, častim ga janjetinom. Samo zbog toga što sam se prestrašio koliko ću u njega uložiti, nikad nisam ni vodio evidenciju o troškovima, pa ni sam ne znam koliko me na kraju koštao. Ulagao sam prema tome koliko sam uštedio na sebi i na nekim drugim nepotrebnim stvarima u životu – rekao nam je Bizjak.