AIRSOFT KLUB “RENEGADES”

Mašta može svašta: Simulirajući ratne bitke, ovi entuzijasti u šumama provode i po nekoliko dana

Objavljeno: 03.03.2017. Jelena Jazbec

Gotovo svakog vikenda oni oblače svoje ratne uniforme, stavljaju oružje na leđa i kreću na put prema šumi, do “bojnog polja”, gdje se odigravaju adrenalinske borbe između timova koji pucaju jedni u druge, simulirajući prave ratne bitke. Radi se o zaljubljenicima u airsoft, novi adrenalinski sport koji je u Hrvatskoj, a posebice u Zagorju, tek u začecima, iako u našoj županiji već postoji nekoliko airsoft klubova.

Ovisi o scenariju

Najmlađi od njih je Airsoft klub Renegades, osnovan 4. veljače 2017. godine, koji djeluje na području grada Pregrade. Broji osam članova, entuzijasta koji imaju jednu misiju – popularizirati airsoft.
– Sve više ljudi ulazi u airsoft klubove i zabavlja se subotom i nedjeljom po šumama. Prije dvije godine, dobar prijatelj me nagovorio da probam, s ekipom Airsoft teama “ŠUS”, i oni su me uveli u taj sport. Sada sam osnovao svoj klub – počinje svoj priču predsjednik Renegadesa Romeo Vdović, kojeg smo zamolili da nam objasni što airsoft zapravo jest.
– Radi se o simulaciji ratnih borbi u realnim uvjetima, po šumama. Uvijek su tu prisutne najmanje dvije strane, iako ih može biti i više. Borbe se vode prema nekakvom početnom scenariju, iako je ishod nepredvidljiv. Najjednostavniji je scenarij da imamo dva tima, jedan tim napada protivničku bazu i mora im oduzeti zastavu, te je odnijeti u svoju bazu – otkrio nam je Vdović.
Najvažnija stvar u airsoftu je fair play, što znači da kad igrač osjeti da je pogođen, bilo u repliku, bilo u tijelo, mora dignuti ruku, viknuti “pogođen”, “hit”, “dobio” i sl., i markirati se crvenom maramom, da ga ostali igrači koji ga vide na terenu, više ne gađaju. Nakon toga, ovisno o tome po kojim se pravilima igra, ili čeka određeni broj minuta, pa nastavlja igru dalje ili zove “medicinsku pomoć”, koja ga “liječi” na terenu.
Zanimalo nas je koliko traju takve borbe.
– I sami znate da mašta nema granica. Ovisno o scenariju, borba može trajati 20 minuta, osam sati, a postoje i borbe koje traju po tri dana. Naša najduža borba trajala je cijeli dan, kad smo gostovali u Sloveniji – kažu Renegadesi, koji svoj hobi financiraju sami, pa tako svatko od njih posjeduje odoru Hrvatske vojske, koja stoji 500-tinjak kuna, i barem jednu repliku puške, koja stoji 1500 kuna. One se kasnije mogu nadograđivati skupljim dijelovima, a pune se biorazgradivim kuglicama. Kilogram kuglica, u kojem se nalazi oko 3500 kuglica, stoji 90 kuna, a upravo zbog njih, ovo nije sasvim bezopasna aktivnost. Ozlijede se događaju, najčešće kada igrači bivaju pogođeni u nezaštićene dijelove tijela, stoga je obavezno nošenje zaštitnih naočala.

Rukovanje replikama

– Nije dozvoljeno sudjelovanje osobama pod utjecajem alkohola i droge, kao niti jakih lijekova. Također, airsoft se ne preporuča maloljetnicima, no mi ih polako uvodimo u sve to, da upoznaju opremu, da znaju sigurno rukovati replikama oružja, da ih ne nose u javnosti na način da se uznemiruju drugi građani, jer kao što i sami vidite, replike izgledaju identično kao prave puške – kaže Vdović, i otkriva koji su planovi za razvoj kluba.
– Plan i želja nam je privući nove članove, družiti se s ostalim klubovima, organizirati veće fightove na našem terenu, upoznavati nove ljude, iz Hrvatske, Slovenije, Mađarske, i proširiti airsoft što više – zaključuje.



ROMANA VDOVIĆ, TAJNICA AIRSOFT KLUBA RENEGADES:

Da, ovo je tipični muški sport, ali uvijek ima iznimaka

Kao što je i za pretpostaviti, airsoft u najvećoj mjeri privlači dečke, no Airsoft klub Renegades može se pohvaliti činjenicom da ima – tajnicu. Njezino je ime Romana Vdović, a u airsoft se zaljubila zahvaljujući svome ocu, koji je ujedno predsjednik kluba.
– Bila sam prvi put, svidjelo mi se, i sad mi je to jedan dobar hobi nedjeljom. Nažalost, nisam uspjela privući druge cure, bilo ih je nekoliko koje su me pitale, ali još uvijek imaju nekakav strah od replika oružja, ispituju me koliko zapravo bole kuglice i sl. No, ja se ipak nadam da će se ohrabriti i odlučiti za to. Do sad nisam imala većih ozljeda, bilo je padova i svega, no, ništa strašno. Jedino što mi je bilo malo grozno, bilo je kad sam bila pogođena u čelo – otkrila nam je Romana.
Pitali smo je i jesu li dečki posebno pažljivi prema njoj, s obzirom na to da je jedina pripadnica nježnijeg spola.
– Dečki nisu posebno pažljivi zato što sam cura, štoviše, mislim da baš zbog toga ja i malo više dobijem. Ma, šalim se, dečki su super. Nažalost, nisam upoznala još nijednu curu koja se time bavi, iako znam da postoji jedna u Sloveniji. Da, ovo je sigurno tipični muški sport, ali eto, uvijek ima iznimaka – zaključuje Romana.

Najnovije po kategorijama

Objavljeno u isto vrijeme

Pročitajte više s našeg weba