KOLUMNA

Gdje se sakrila prava ljubav ili zašto nam treba Valentinovo

Objavljeno: 14.02.2017. Jelena Jazbec

U posljednjih nekoliko godina, s obzirom na to da smo krizu uspjeli unijeti u sve sfere našeg života, zakinuta nije ostala ni – ljubav.
I tako uoči Valentinova, dok nas s jedne strane bombardiraju bombonijerama, crvenim srcima i aranžmanima za dvoje, s druge strane nađu se mudre glave koje pišu o komercijalizaciji tog praznika i pozivaju na bojkot, jer Valentinovo je za zaljubljene, navodno, svaki dan.
Sveti Valentin jedan je od najpopularnijih kršćanskih svetaca, no o njemu zapravo postoji vrlo malo povijesnih podataka. Sve ono što znamo, temelji se na legendama, pa tako jedna od njih kaže kako je Valentin jako volio ruže, mirisno cvijeće koje bi poklanjao zaručnicima, poželjevši im na taj način sretno bračno zajedništvo.
S druge strane, govori se o tome da je Valentin postao zaštitnikom zaljubljenih upravo zbog datuma spomendana, 14. veljače. Naime, taj dan pripada razdoblju između proslave Božića i početka korizme, a Crkva je od vjernika tražila da vjenčanja ne slave u vrijeme velikih blagdana, jer su oni zasebna slavlja cijele zajednice, kao ni u liturgijski posebno adventsko i korizmeno vrijeme. Ta preporuka vrijedi i danas, i upravo je to razlog zašto se u to vrijeme održavalo najviše svadbenih svečanosti.
No, vratimo se na krizu koju sam spomenula u početku. Materijalizam je proniknuo u sve sfere našeg društva i u potpunosti narušio naš sustav vrijednosti i vjerovanja.
Kada govorimo o ljubavi, postavlja se pitanje gdje uopće možemo naučiti nešto o njoj?
U hollywoodskim filmovima koji gotovo uvijek završavaju rečenicom “Živjeli su sretno do kraja života”? Ili možda u medijima, koji se uglavnom bave pričama o sve češćim krahovima brakova i porastu broja razvoda?
Gdje se sakrila prava ljubav?
Istinski skeptici reći će da ona uopće ne postoji, nego se radi o izmišljotini nekolicine siromašnih, koji si nisu mogli priuštiti plaćeni seks.
Oni drugi, vječiti romantičari, izrazit će snažnu vjeru u srodne duše i ljubav do groba.
Ja mislim da realna ljubav nije nijedno od toga.
Ljubav zasigurno nije samo večera uz svijeće i valentinovski poklon, ali nije ni vječno stanje ekstaze i leptirića u trbuhu.
Realna ljubav mnogo je više nalik onome o čemu u svojoj Prvoj poslanici Korinćanima govori sv. Pavao:
“Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se; nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini; sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. Ljubav nikad ne prestaje.”
Suze i smijeh, užitak, ali i žrtva, ostvarenje snova, ali i puno kompromisa – sve je to ljubav.
Nije oaza blagostanja niti dolina suza, već avantura života, koja od čovjeka zahtjeva apsolutnu predanost i svakodnevni trud i rad.
Pa ipak, to što ljubav treba njegovati svakog dana, ne znači da nam ne treba Valentinovo, jer u užurbanoj svakodnevici 21. stoljeća, pomalo smo izgubili osjećaj za romantiku.
Navikli smo obilježavati različite dane, pa zašto onda jedan dan u godini ne bismo proslavili ljubav?
Nitko ne kaže da to mora biti onako kako nam prikazuju marketinški stručnjaci. Svatko može proslaviti ljubav baš onako kako to sam želi. I ne, nema razloga da bojkotirate Valentinovo jer možda niste zaljubljeni, ili ste izgubili sebi dragu osobu. Romantična ljubav nije jedina vrsta ljubavi, i nije dobro podcjenjivati druge vrste odnosa, poput ljubavi prema djeci ili prijateljstva. Kada na taj način naučite gledati na ljubav i cijeniti je, i ona zavlada vašim životom, tada će možda vama zaista i biti Valentinovo tijekom cijele godine.

Najnovije po kategorijama

Objavljeno u isto vrijeme

Pročitajte više s našeg weba