Poput pasa u Zagrebu, kad je prije dvije godine gradonačelnik Bandić donio takvu uredbu, od danas ni Osječani više neće smjeti držati svoje pse na lancu. Osječani su otišli i korak dalje, pa su u svom Zoološkom vrtu, za majmune, kako tijekom zime kad moraju boraviti u zatvorenom prostoru, ne bi bili u depresiji, po preporuci veterinara, postavili disko kugle, razna ogledala, čak i televizore. Na televizorima se pak po cijeli dan puštaju dokumentarci o životinjama, najčešće dakako o majmunima koji se jako razvesele kad svoju svojtu vide na TV ekranu. Tu su i crtići poput Pink Panthera, malo glazbe i to je to. Najviše ih pak smeta ako se kojim slučajem dogodi da se na ekranu pojave političari, recimo prijenos saborske rasprave. Tada nisu rijetke ni scene bacanja otpadaka hrane u televizor. Eto, za razliku od pasa i majmuna, socijalna slika Hrvatske je takva da mnogi koji danas žive u njoj, ne mogu nažalost uživati takve privilegije. Po zabačenim zagorskim selima, hodajući više od 20 godina kao novinar po terenu, uvjerio sam se da mnogi Zagorci nemaju ni približno isti status kao te životinje koje su na toplom, imaju osiguranu hranu, čak i aktivan društveni život.

Nažalost, mnogi se smrzavaju, čak i gladuju, a pomoć Crvenog križa kad za Božić ili Uskrs dobiju par kilograma brašna, šećera, soli i ulja, tjestenine ili konzervi, ili kakvu čokoladicu za dijete, ni približno nije dovoljno za bilo kakav normalni život u 21. stoljeću. U Zagorju nemamo ni pučku kuhinju, ni sklonište za beskućnike. Doduše, imamo sklonište za pse – barem nešto. A da bi donekle smanjili socijalne razlike, ponovno se u škole uvode uniforme, kako se djeca ne bi hvalila odjevnim predmetima poznatih marki i kako bi bar u školi, na kratko “svi bili jednaki”.

Pa eto, kad već u škole uvodimo uniforme koje bi za sve bile jednake, mogli bi isto takve, doduše u nešto liberalnijem obliku, u tri boje, kako već za koga, uvesti i u Hrvatski sabor. Pa bi tako oni s lijeve strane imali crvene uniforme, oni u sredini koji su malo lijevo, malo desno, bijele, poput doktora ili mesara, a oni pak s desne strane plave uniforme. Sve u nacionalnim bojama države koja se i onako ponajčešće hvali samo svojim nacionalnim simbolima, malo pri tom mareći za one socijalno najugroženije.