KRAPINSKI “ZVONEC”

“Mi smo svoje rekli! Na potezu ste Vi”

Objavljeno: 24.01.2017. Jelena Jazbec

Iako je već u uvodniku prošlogodišnjeg broja krapinskog humoristično – satiričnog lista “Zvonec” pisalo “Mi smo svoje rekli! Na potezu ste Vi”, nitko te riječi nije doživio kao ozbiljan nagovještaj prestanka izlaženja 110. godina starog “Zvonca”. Međutim, ususret fašniku, pristigla je i službena obavijest od strane dugogodišnjeg (ne)odgovornog urednika Drage Kozine, koji ističe kako “Zvonec” zaista više neće ugledati svjetlo dana.

Teška odluka

– Mi smo već prilikom obilježavanja stote obljetnice raspravljali o tome hoćemo li nastaviti ili ne. Promijenilo se puno toga što je vezano uz “Zvonec” i njegov sadržaj. Kada listamo njegove stare brojeve, vidimo da je on prvenstveno uvijek bio vezan uz male ljude i ono što se njima događa, posebice njihova druženja. Svi znamo da se ljudi danas mnogo manje druže, i pritom ne mislim samo na druženja vezana uz jelo i piće, nego i zajedničko obavljanje poslova. Nekad, pogotovo u našim prigradskim naseljima, bilo je nezamislivo da se zajednički ne betoniraju deke, da se zajednički ne zida i slično. Danas toga više nema – rekao nam je Kozina, te nastavio govoriti o razlozima koji su doveli do donošenja ove, za njega vrlo teške odluke.
– Prije smo imali jako puno pošte. Ljudi bi zabilježili određene događaje i situacije, bilo prozno, bilo u obliku pjesme, a onda bi mi to malo prepravili, uz uvjet da jezik ostane isti, znači, da se ne mijenja govor na kojem je nešto napisano, jer svako naše selo ima svoj kajkavski i čitajući stare “Zvonce”, možete vidjeti tu raznolikost kajkavskog narječja. Ja kao Krapinčan, nikad ne mogu govoriti na humskom, radobojskom ili pregradskom govoru, niti obrnuto. Tu je još jedna stvar. Koliko je od 1985. do danas manje stanovnika u Krapini? Uopće ne razmišljamo o tome, a činjenica jest da je, primjerice, pekar, prije 30 godina morao ispeći 100 žemlji, a danas ih je dosta 70. No, najveći problem prema mojem mišljenju je taj što nema mladih, odnosno, oni jednostavno nisu zainteresirani za ovakvu vrstu humora, što je po jednoj strani i razumljivo. Imam unuku koja je sad počela studirati. Pa ne možemo se ona i ja smijati istim stvarima. Ja svojim načinom izražavanja ne mogu dočarati što se događa mladima. To mora pisati netko tko pripada toj dobnoj skupini. Mora biti prisutna njihova spika. No, mladi nisu zainteresirani za pisanu riječ. Čak smo pokušali ostvariti i suradnju sa srednjoškolcima, dali smo im jednu stranicu u “Zvoncu”, da pišu što god hoće, naravno, u skladu s našom uređivačkom politikom, no niti to nije zaživjelo – kaže Kozina.
“Zvonec” je, uz “Samoborsku svraku”, bio najdugovječniji hrvatski list tog tipa, no Kozina ističe kako tradicija i dugovječnost nisu dovoljni argumenti za nastavak izlaženja.
– Koncept “Zvonca” nije se mijenjao od prvog dana, od prvog broja. Okrenuti ga drugačije, ja ne bih pristao na to. Gledam “Samoborsku svraku”. Oni angažiraju par profesionalnih humorista i karikaturista koji im ispune list, ali mi smo odlučili da prestanemo s tiskanjem sada, dok je još zadržao svoj izgled i sadržaj. Nismo željeli da neslavno završi. U proteklih godinu dana pao je na tiražu od 1300 primjeraka, dok je nekad taj broj bio dvostruko veći. Promocija “Zvonca” u krapinskoj Festivalskoj dvorani nekad je okupljala i 500-tinjak posjetitelja, a jedne godine ona se održavala u tri termina, radi velike zainteresiranosti publike. Imali bi glazbeni sastav za goste, male igrokaze. Primarni cilj nam je bio nasmijati ljude. Glazba je morala biti vesela, rekli smo da ne želimo ništa tužno. Te zlatne godine bile su od 1985. nadalje. Danas je puno teže “ubosti” nekoga, da se nasmije, zabavi i opusti. Svi samo gledaju tko je oko njih, tko ih gleda – otkriva Kozina, te dodaje kako bi bio voljan prepustiti “Zvonec” u ruke nekoga drugoga, samo kada bi se pojavio netko tko bi to želio preuzeti.

Završena priča

– Ista je situacija i s fašnikom. Svi bi došli gledati da se netko zamaskira, ali ne bi došli u maski. “Pa ne bum ja valjda od sebe radio gluposti”. Kad gledam fašnik u Krapini, svake godine dolazi isti broj grupa, tete dovedu djecu iz vrtića jer moraju, a ostalih gotovo da i nema. Meni je žao, imamo devet mjesnih odbora, zašto ne bi svaki mjesni odbor došao barem s tačkom na krapinski trg? A očekujemo, primjerice, Bobvčane, koji dolaze svake godine, i bilo bi grozno kad jednu godinu ne bi došli. Isto tako, svi bi mi nekoga stavili u “Zvonec”, ali ne sebe. A nema nijednog “Zvonca” u kojem nije bio netko iz naše redakcije. Upravo zato da pokažemo da smo svi mi ljudi i da svi mi možemo pogriješiti. Ne griješi samo onaj tko ništa ne radi – kaže Kozina, koji je na čelu uredništva “Zvonca” bio od 1973. godine.
– Ljudi očekuju da ti nešto vodiš, a svi su od toga odustali. Najviše je žao nama koji smo u tome, ali ne vidim drugo rješenje. Mislim da smo priču koja se tiče “Zvonca” ispričali – zaključuje.

Najnovije po kategorijama

Objavljeno u isto vrijeme

Pročitajte više s našeg weba