Kako bi pomogli svom suborcu iz Domovinskog rata, 60-godišnjem Viktoru Vinceljaku i njegovoj 58-godišnjoj supruzi Nevenki, u njihovom dvorištu u Velikoj Vesi pokraj Krapine, okupili su se Viktorovi ratni prijatelji, ne bi li supružnicima pomogli u pripremanju drva za ovu hladnu zimu. Viktor Vinceljak, naime, teško je obolio od raka grla i pluća i trenutno se nalazi u zagrebačkoj Kliničkoj bolnici Merkur, gdje ga uskoro čeka treća operacija, nakon što je već dva puta operirao grlo.
– Nakon što smo saznali kako se naš prijatelj, hrvatski branitelj i veteran Domovinskog rata Viktor bori za život protiv opake bolesti i živi u teškim materijalnim uvjetima, nesposoban za bilo kakav fizički rad, s nezaposlenom suprugom te s mizernom civilnom mirovinom od 1520 kuna, a kako do sada nije ništa tražio niti dobio od države, nas nekolicina hrvatskih branitelja iz “Gromova” i “Puma”, veterana 103. brigade i članova krapinske i zabočke HVIDRE, pokrenuli smo inicijativu za pomoć Viktoru i njegovoj obitelji, kako bi dostojno i ljudski proveli ovu zimu. Na našu inicijativu, nadležne službe u Županiji odgovorile su pozitivno i u najkraćem roku uplatili su jednokratnu novčanu pomoć i tako im osigurali više od deset kubika drva za ogrjev, a uz zajedničko druženje, mi branitelji i veterani ta smo im drva ispilili, iscijepali i složili – rekao nam je u ime Inicijativnog odbora umirovljeni bojnik Zvonimir Kantolić.
Zahvala Županiji
Dodao je kako su također pokrenuli i prikupljanje namirnica i drugih potrepština, čime bi dodatno pomogli obitelji svog suborca, a ovim bi se putem htjeli zahvaliti županu Željku Kolaru, dožupanici Jasni Petek, Nikoli Gospočiću, kao i svim ostalim županijskim djelatnicima na ažurnosti, socijalnoj osjetljivosti i ljudskosti. Zahvaljuje i braniteljima koji su se unatoč hladnom, “sibirskom” vremenu, primili motornih pila i sjekira i cijelog dana pripremali drva. To su uz njega, Zvonimira Kantolića – Kantu, bili i Mario Horvat – Šus, Antun Mišak – Tonček, Franjo Mušica – Frenki, Ivan Taradej – Delon, Stjepan Vinceljak – Ćeba, Milan Kantolić – Mićo, Krešimir Husarek – Đipi, a zahvaljuju i Žarku Fruku – Žarulji koji je bio spriječen doći, no dao je svoj doprinos na drugi način.
“Eh, da je bar s nama”
Inače, Viktor Vinceljak tijekom proljeća 1991. godine kao dragovoljac se uključuje u “Nenaoružani odred” na području ondašnje Mjesne zajednice Lepajci, u rujnu i listopadu 1992. godine bio je u sastavu 103. zagorske brigade, koja je tada bila na brodsko – posavskom ratištu, a u kolovozu 1995. godine, kao pripadnik 21. domobranske pukovnije, bio je i u Oluji. U civilstvu, Viktor je kao autolimar 29 godina radio u krapinskom Jedinstvu, gdje je i ostvario civilnu mirovinu.
– Eh, da je bar Viktor tu sad s nama, da se malo druži sa svojim prijateljima i suborcima. No valjda će ipak pobijediti tu svoju opaku bolest, pa će biti vremena i za to – rekao nam je Viktorov stariji brat, 68-godišnji Stjepan Ćeba Vinceljak, držeći bratovu sliku.