Zagrebačke mažoretkinje jedan su od prepoznatljivih simbola grada Zagreba. Danas ta organizacija broji preko 600 članica, a zahvaljujući brojnim nastupima i turnejama diljem svijeta, prema procjeni nizozemske agencije SPH, godišnje ih vidi 12 milijuna ljudi.
U Plemenšćini ponad Pregrade prije nekoliko je tjedana otvoren njihov kamp, a zašto je kao mjesto koje će se od sada koristiti za teambuildinge, a u budućnosti i za treninge i pripreme za velika natjecanja, odabrano baš Hrvatsko zagorje, upitali smo predsjednika Zagrebačkih mažoretkinja Alena Šćurica.

Profitirao bi grad

– U Plemenšćini sam po pradjedu naslijedio poprilično imanje, a radi se o jako puno prostora koji je bio neiskorišten. Počeo sam razmišljati što napraviti, kada je već prostor tamo. I tako smo uz pomoć Holdinga, koji nam je poklonio krevete, Sokol Marića, koji nam je omogućio transport, i volontera – roditelja, uspjeli osposobiti bazu, odnosno, prostorije pretvoriti u spavaonice, i, eto, sada smo prvi puta to isprobali. Bili smo tamo tri dana s prvim timom, nekakvih 40-ak osoba – otkrio nam je Šćuric.
Kapacitet baze za sada je 50 osoba, no, nadaju se da će se u proljeće on uspjeti i povećati na nekakvih 70 – 75, što bi omogućilo da cijeli prvi tim, znači, kadeti, seniori i juniori, u isto vrijeme mogu doći u Plemenšćinu, te, u skladu s mogućnostima, ondje odrađivati i treninge pred državna i europska prvenstva.
– S vremenom bi bilo moguće taj prostor posuđivati i drugim grupama, mažoretkinjama, prijateljskim timovima, kada dođu kod nas u goste. Također, s obzirom na to da imamo veliki utjecaj na Hrvatski mažoret savez, mi imamo mogućnost da se tamo održavaju seminari ili trenerske škole. No, to su daljnji planovi za koje je potrebno puno više sredstava, jer treba srediti još jedan dio prostora koji je jako derutan. Problem je to što je cesta u vrlo lošem stanju i autobusom je do tamo nemoguće doći. A teško je i organizirati prijevoz automobilima do tamo za tako veliki broj ljudi – govori Šćuric, te opisuje probleme s kojima se suočavao tim u vrijeme prvog boravka u bazi.
– Kad smo dovozili stvari, s obzirom na to da su bile velike kiše, kombiji su nam zapeli u blatu, pa smo ih traktorima morali izvlačiti van. Trebalo bi srediti i prostor za treninge, jer prvo je igralište na dva kilometra udaljenosti, gore kod sv. Ane. Dok god se ne riješe ti problemi, baza, nažalost, ne može služiti za nekakve češće odlaske, nego par puta godišnje za kraći teambuilding – kaže.
Lokalne vlasti prije nekoliko je godina pokušao kontaktirati, no sve je ostalo na riječima. Nada se da će u budućnosti uspjeti ostvariti neki zajednički projekt, jer bi u svemu profitirao i grad Pregrada.
– Grad bi od toga imao višestruke korake, naime, kad smo proveli samo jedan vikend tamo, potrošili smo puno novca i to upravo na stvari koje ne vučete sa sobom, znači, ugostiteljstvo i trgovinu. U jednom trenutku, došli smo u lokalnu pekarnicu i doslovce pokupovali sav kruh koji su imali, pa smo za sljedeći dan morali dogovoriti da pripreme kruh posebno za nas – smije se.

Timske igre

Šćuric nam je opisao i kako izgleda jedan teambuilding Zagrebačkih mažoretkinja.
– Kada idemo na teambuildinge, zabranjeno je sa sobom nositi štapove, te imati kontakt s dečkima i obitelji. Djevojke su podijeljene u grupe po šest osoba, i igraju timske igre. Recimo, ove smo godine po prvi puta igrali igru na temu “Tvoje lice zvuči poznato”. Cure su si zbilja dale truda u imitiranju zvijezda. Bile su tu maske, kostimi, koreografije. Ili, recimo, razbacamo licitarska srca i onda one jure i traže ih. Natječu se i, primjerice, u tome tko će brže pojesti šlag bez ruku, zabiti čavao u dasku i sl. Sve se tada svodi na zabavu i navijanje, što jako povezuje tim. U veliku prostoriju nabacamo madrace po podu, posjedamo, i onda krene zezanje, od pričanja viceva, pantomime… Sve to rezultira time da se djevojke sprijatelje i kasnije u Zagrebu nastave druženje, zajedno izlaze i sl. – govori Šćuric.
Sljedeći teambuilding, kaže, ipak će biti zakazan kada vremenske prilike budu bolje nego prvi puta, kako bi djevojke zaista mogle uživati u svim blagodatima zagorskih brega.