Solarni paneli u Velikoj Britaniji proizveli su u toplijih šest mjeseci ove godine, dakle od ožujka do rujna, više struje nego klasične elektrane na ugljen. Ukupno su solarne elektrane u tom periodu proizvele oko sedam gigavata struje, dok su klasične elektrane proizvele 6,3 gigavata, donosi Slobodna Dalmacija.

Posljedica je to činjenice da je, zahvaljujući izdašnim poticajima, instalirana snaga iz sunčevih elektrana u Velikoj Britaniji udvostručena u 2015. godini. No, nakon što je dosegnut rekord, ovu industriju čekaju teška vremena. Zbog rezova u poticajima, samo ove godine solarna industrija izgubila je 12.000 zaposlenih, odnosno trećinu radnih mjesta.

Promjene i u EU

Promjene će uslijediti i u samoj Europskoj uniji, koja također namjerava okončati desetljeće kada su se u obnovljive izvore ulijevale milijarde subvencija. Prema predloženim direktivama, fokus bi se trebao premjestiti na male proizvođače, odnosno same građane s fotonaponskim panelima na krovovima svojih kuća. Poticat će se njihovo udruživanje u zadruge kojima bi se osigurao prioritet u otkupu.

S druge strane, Njemačka ukida poticanu cijenu struje, koja se zamjenjuje aukcijama struje, i istovremeno ograničavaju daljnju gradnju vjetroelektrana dok izgradnja mreže potrebne za prihvat ne uhvati korak s proizvodnjom. Ove se godine tako znalo događati da sustav ne može prihvatiti nastale viškove, pa su klasične elektrane praktički plaćale ljudima da troše njihovu struju.

Energetske zadruge u Njemačkoj, kao i pojedinci, najveći su vlasnici pogona u obnovljivim izvorima, pa će aukcije umjesto poticaja značiti i priličan udar za njihove džepove budući da će velike kompanije u pravilu moći ponuditi nižu cijenu od građana.

Rješenje bi, između ostalog, mogla biti i prodaja viškova državama koje su uvoznici struje zbog manjka i klasičnih i obnovljivih izvora. Kako sada stvari stoje, Hrvatska je pri samom vrhu liste uvoznika, a tu će i ostati.

Povećanje cijene

Prema analizama Instituta “Hrvoje Požar”, naš energetski sustav objektivno može primiti do 400 mW snage iz obnovljivih izvora. Krajem 2015. godine, o čemu je Slobodna Dalmacija već pisala, tadašnji ministar Ivan Vrdoljak je, na način upitne transparentnosti, ugovorio skoro duplu snagu, što je odmah dovelo i do političkih i socijalnih potresa, jer bi to značilo i povećanje cijene struje. Prema podacima Hrote, (Operatera tržišta energije), u svibnju ove godine iz obnovljivih izvora u Hrvatskoj proizvedeno je nešto manje od 130 mWh sati struje. Ukupna godišnja proizvodnja kod nas iznosi oko 17 tWh struje.

Stvari postaju još gore ako se zna da u sljedećih nekoliko godina iz pogona izlazi dobar dio klasičnih termoelektrana zbog dotrajalosti, što će imati za posljedicu četvrtinu manje proizvedene struje. Trenutno Hrvatska uvozi do 30 posto potrebne električne energije, što ovisi o napunjenosti akumulacija naših HE.

Prema najavama iz Ministarstva zaštite okoliša, osnovna ideja nove ekonomske strategije je ne samo gašenje svih elektrana koje rade na fosilna goriva (a valja napomenuti i da je cijena ugljena značajno pala upravo zbog hiperprodukcije struje iz obnovljivih izvora), već i zaustavljanje gradnje planiranih i termoelektrana i hidroelektrana. HEP tek počinje raditi na investiranju u obnovljive izvore, no u svemu tome kasnimo više od desetljeća. No griješili smo i u onome što smo poticali, forsirajući energiju iz vjetroturbina, koje se kod nas ne proizvode, umjesto solarnih elektrana, za koje se u nas proizvodi oko 85 posto dijelova.

Kada se sve stavi u kontekst, izgledno je da Hrvatska, umjesto k energetskoj neovisnosti, sigurno grabi prema poziciji najsigurnijeg uvoznika struje, a građani će, u najgorem scenariju, umjesto da uživaju najjeftiniju struju u povijesti, pokrivati minuse koji zbog tih niskih cijena imaju razvijene zemlje EU-a.