MMA borac Matej Truhan:

Kao mali, često sam se znao potući

Objavljeno: 15.11.2016. Jelena Jazbec

Iako je kao dječak trenirao najpopularniji sport, nogomet, 30-godišnji profesionalni MMA borac Matej Truhan, rodom iz Krapinskih Toplica, oduvijek je osjećao posebnu ljubav prema borilačkim sportovima. Igrajući za seniorsku momčad, dobio je sedmomjesečnu zabranu igranja nogometa zbog sukoba sa sucem, i upravo je taj događaj presudio i odveo ga drugačijim putem. Nogomet mu se, kaže, toliko zamjerio da je prestao igrati, ali je započela nova uspješna sportska priča koja traje i danas…

Kada si se ozbiljnije počeo baviti MMA-jem?
Nakon prestanka igranja nogometa, imao sam veliku želju za treniranjem nekog kontaktnog borilačkog sporta, ali u blizini nije bilo kluba gdje bih mogao trenirati. S 20 godina počeo sam rekreativno trenirati kickbox, a paralelno i brazilski jiu jitsu. Brzo sam napredovao i počeo raditi prve amaterske MMA borbe. Uz MMA, natjecao sam se u amaterskom kickboxu, brazilskoj jiu jitsi te nešto u boksu i hrvanju.

Gdje trenutno treniraš?
Sada treniram u American Top Team Zagreb, i to dva puta dnevno, osim nedjelje, kada odmaram.

Kako usklađuješ svoje obaveze, s obzirom na to da imaš obitelj, a zaposlen si i kao vatrogasac u jednoj zaštitarskoj tvrtki?
Pokušavam svaki slobodni trenutak provoditi s obitelji. Imam sina i kćer, te jednu kćer na putu. Često ih uzmem sa sobom na trening. Vole ići sa mnom i svi u dvorani već ih jako dobro znaju.

Jesu li i tvoja djeca zaljubljenici u sport i bi li želio da se ozbiljnije bace u te vode?
Oboje su u vrtiću upisani u sportske grupe, gdje četiri puta tjedno treniraju s diplomiranim kineziologom. Volio bih da se bave sportom koji će voljeti i ohrabrivat ću ih u tome, ali ih definitivno neću siliti.

Prati li supruga tvoje nastupe?
Supruga je bila na svim borbama koje su bile blizu. Jako je uzbuđena i pola borbe uopće niti ne gleda. Uvijek traži mjesto što dalje od ringa/kaveza, jer joj je gadno čuti tupe udarce kako odzvanjaju.

Koji bi trenutak izdvojio kao najteži u karijeri?
Najteži trenutak mi je bio kada sam nakon dvije i pol runde dominacije nad Halmijem u borbi za FFC titulu, primio aperkat koji mi je slomio kost ispod oka, nakon kojeg sam izgubio vid i morao predati borbu. Taj udarac koštao me titule i nastupa na UFC-u u Zagrebu.

Odakle nadimak DoKoske, pod kojim si poznat kao borac?
Taj nadimak sam uzeo na jednom forumu o MMA na koji sam se registrirao prije nego što sam počeo trenirati i tako mi je ostao.

Što prolazi tvojom glavom neposredno prije ulaska u ring/kavez?
Neposredno prije ulaska u ring nastupi emocionalno mrtvilo. Misli se utišaju i sav fokus ide na protivnika.

Znamo da svoje vještine ne smiješ koristiti na ulici, ali postoje li situacije u kojima se teško suzdržiš i koje bi te mogle natjerati na to?
Kao klinac, često sam se znao potući. Reagirao sam puno impulzivnije nego sada. Od kada se MMA-jem bavim profesionalno, ne dopuštam si ulazak u takve situacije, no kada bih trebao obraniti sebe ili nekoga u nevolji, sigurno bih.

Da nisi u MMA-ju, kojim bi se sportom bavio?
Nekim drugim borilačkim sportom, ili možda padobranstvom, skokom u dalj…

Koje su tvoje skrivene želje, odnosno, što bi još želio ostvariti prije završetka karijere?
Ono što i svaki drugi borac – boriti se na najvećoj pozornici UFC-a.

Prije mjesec dana navršio si 30 godina. Do kada se namjeravaš profesionalno baviti sportom?
Najbolje godine za borca su od 30. do 35., tako da sigurno još pet godina, a onda ću vidjeti što će tijelo reći.

Iako si rodom iz Krapinskih Toplica, već duže vrijeme živiš u Zagrebu. Posjećuješ li često Zagorje?
Svaki vikend sam doma, prvenstveno zbog djece, koji obožavaju biti na selu. Naravno, tu su i moja obitelj i prijatelji od malih nogu.

Najnovije po kategorijama

Objavljeno u isto vrijeme

Pročitajte više s našeg weba