Malo je poznato kako je Danijel Lazov, suprug naše paraolimpijke Sandre Paović, s roditeljima živio u Risvici kraj Kumrovca gdje je i doživio nesreću nakon koje je ostao u invalidskim kolicima. Danijel je rođen u Zagrebu gdje je živio do 13. godine. Nakon toga obitelj se preselila u Kumrovec.
– U školi su me odlično primili. Bili su vrlo sretni i zainteresirani što im je došao netko novi i to iz Zagreba u tako malu sredinu. Vrlo brzo sam stekao prijatelje s kojima sam i danas u dobrim odnosima i s kojima se družim. Nažalost u Kumrovcu mi se dogodila i nesreća zbog koje sam zauvijek ostao vezan uz ivalidska kolica. Zadnji dan osmog razreda feštali smo za završetak škole i otišli na kupanje na Sutlu, gdje smo se često ljeti kupali. Skočio sam na glavu u Sutlu, ozlijedio kralježnicu i taj dan mi je promijenio čitav život. Od sportaša, nogometaša, koji je očekivao jako puno od života, više nisam mogao stati na noge, a nažalost radi visoke ozljede kralježnice stradale su mi tada i ruke, odnosno šake i prsti, što mi danas dodatno otežava svakodnevni život – rekao nam je Danijel Lazov.
Više ništa nije bilo isto
Kaže kako je to bio šok za njegovu obitelj, ali prije svega za njega, jer više ništa nije bilo isto.
– Međutim, moj sportski duh i volja za životom, nisu mi dali da odustanem, tako da sam vježbao do iznemoglosti. Još uvijek me je mučilo da više nikada neću igrati nogomet. Nakon operacije i boravka u bolnici, uslijedila je dugotrajna rehabilitacija u toplicama, najprije sam bio u Varaždinskim toplicama sedam mjeseci gdje sam imao razne vježbe i osposobljavanje. Nakon toga sam bio kratko doma, gdje sam također vježbao. Onda sam nastavio rehabilitaciju u Krapinskim toplicama još dva mjeseca. Kako sam uvidio da nisam zadovoljan oporavkom i tretmanom, na preporuku odlazim u Stubičke toplice gdje sam prvi puta zaigrao i stolni tenis koji me tada osvojio na prvi pogled. Bio sam iznimno zadovoljan s vježbama i tamo sam se najviše oporavio i ojačao. Taj rehabilitacijski put bio mi je iznimno težak fizički, a ponajviše psihički. Pošto se nesreća dogodila na samom kraju osnovne škole, morao sam upisati srednju školu. Nisam htio propuštati niti jednu godinu i upisao sam odmah iz toplica Gimnaziju u Zaboku, gdje sam polagao razredne ispite preko ljeta dok je trajala rehabilitacija. To je bilo iznimno naporno i teško, bez i jednog dana predavanja. Međutim, Gimnazija mi je izašla u susret s profesorima i olakšala koliko god je to mogla. Nakon završetka rehabilitacije i srednje škole sam upisao Pravni fakultet i Zagrebu i doselio se u Zagreb. Kasnije sam se prebacio na Sportski menadžment – kazao je Danijel.
San o Tokiju
Počeo je, kaže, i trenirati stolni tenis gdje je upoznao Sandru.
– Čim smo se u poznali odmah smo kliknuli i bila je to ljubav na prvi pogled. Već smo dvije godine u braku i odlično se slažemo i razumijemo. Živimo u stanu u Zagrebu i oboje ove godine završavamo fakultet na Sveučilištu Libertas. Treniramo skupa, ja treniram sedam do osam puta na tjedan i Sandra mi tu jako puno pomaže svojim znanjem i iskustvom. Iznimno sam ponosan na ženine rezultate i nadam se da ću i ja jednoga dana postići barem približne rezultate. Meni je sada cilj kvalificirati se na sljedeće Paraolimpijske igre u Tokiju i vjerujem da ću uspjeti u tome. Moja ljubav prema sportu je pobijedila. Vratio sam se sportu kroz stolni tenis i želim se dokazati kroz vrhunske rezultate i postati primjer drugim sportašima s invaliditetom, pa i zdravim sportašima – zaključio je Danijel Lazov.