Iako se obično smatra kako je policijski posao predodređen za muškarce, Martina Kolarić, 38-godišnja specijalistkinja kriminalistike, u Policijskoj postaji Krapina najbolje demantira te predrasude. Ova majka dvoje djece, sina od 12 i kćeri od 14 godina, u policiji je zaposlena 11 godina, a od 2009. godine obnaša poslove pomoćnice načelnika za zaštitu granice.

Razbijen stereotip

– Od ukupnog broja ovlaštenih policijskih službenika u PU krapinsko – zagorskoj, oko deset posto čine žene. Žene su prisutne u svim segmentima policije – od kriminalističke policije, temeljne policije te granične policije. Jedan dio mojih kolegica obavlja poslove u policijskim odorama, a drugi dio poslove u civilu. Osim ovlaštenih policijskih službenica, imamo i veći broj neovlaštenih kolegica koje obavljaju administrativne poslove.
– Kad sam prije deset godina došla u Policijsku postaju Krapina, osim mene, bila je još samo jedna policijska službenica, koja je danas u mirovini, a od koje sam puno naučila o poslu i ophođenju s kolegama. Danas u Krapini imamo devet policijskih službenica. Posljednjih godina povećan je broj žena u zanimanjima koja su bila tradicionalno muška što dovodi do zaključka da je razbijen stereotip o podjeli poslova na muške i ženske – rekla nam je Martina Kolarić. Na upit kako se nosi sa svojim muškim kolegama kaže.
– Kao žena u policiji nikada nisam imala problema s autoritetom među muškim kolegama. Od mene očekuju da policijski posao obavljam korektno i profesionalno i muški to nikada nisu dovodili u pitanje. Važni su samo stručnost i znanje. U policijskom poslu svakako su se promijenila poimanja muško ženskih poslova što je vidljivo iz činjenice da je s godinama porastao broj policijskih službenica te da su one prisutne na svim razinama. Na upit primjenjuje li kad u svom poslu silu rekla je.
– Na sreću, u svojoj profesionalnoj karijeri nisam nikada morala uporabiti sredstva prisile, ali često u postupanjima prema strancima, sukladno zakonu, sam u prilici da uhićujem osobe, što mi je jedna od osnovnih policijskih ovlasti. Svaki policijski službenik, bez obzira koji posao obavlja, bez obzira na spol, svaki put kad dolazi na posao može se naći u situaciji opasnoj po život. Taj izazov prihvatili smo svi mi policajci koji smo izabrali to zanimanje. Nikada ne znamo što nas čeka i hoćemo li morati izložiti i vlastiti život. U obavljanju poslova, moja postupanja su usmjerena uglavnom prema stranim državljanima koji dolaze iz različitih država, različitih kultura, većinom iz socijalno ili ratom ugroženih područja. Prema osobama za koje ne znate kako će reagirati na kontakt s policijskom službenicom u svakom trenutku morate biti spremni da se izložite različitim opasnostima. Kod mene u poslu nema težih i lakših zadataka, svi su jednako važni i pristupam im jednako ozbiljno i profesionalno – rekla je Martina Kolarić.

Poruka kolegicama

Na upit što bi poručila budućim kolegicama i gdje se u policijskom poslu vidi za desetak godina, Martina kaže.
– Svojim kolegicama poručila bih da bez obzira koji posao u policiji rade, da ga obavljaju profesionalno i stručno, da pokažu puni potencijal u svojem radnom okruženju jer se danas kada je podignuta svijest o rodnoj ravnopravnosti, vrednuju samo sposobnosti. Za desetak godina vidim se kao policijska službenica koja će i dalje obavljati svoj posao najbolje što može, da ću ga i dalje voljeti kao što ga volim i danas raditi. Svaki dan mi je poseban, izazov kojeg treba prihvatiti.

Martina Kolarić privatno

Suprugu i djeci je najnormalnije kad obučem uniformu

U privatno vrijeme posvećujem se djeci i njihovim školskim obavezama i vanškolskim aktivnostima. Osobno sam aktivna u udruzi “Bedekovčanske mažoretkinje” gdje obnašam poslove predsjednice udruge, član sam Društva “Naša djeca Bedekovčina” te član koordinacijskog odbora Općine za dobivanje statusa Općina/grad prijatelj djece. Suprug i djeca prihvatili su moj poziv i posao policijske službenice i sasvim im je normalno i uobičajeno da obučem policijsku odoru i odem na posao, da radim u svim smjenama i da me u svakom trenutku mogu pozvati da se javim na dužnost. Za njih je to najnormalnije, kao da radim bilo koji drugi posao – zaključila je.