Dok njegovi vršnjaci još uvijek nastoje pronaći svoj put i sanjaju o savršenom budućem zanimanju, ovaj sedamnaestogodišnjak već je pravi profesionalac u svome poslu. Odmalena gaji neobičnu strast koja se još više rasplamsala od kada je upisao željenu srednju školu. Od tada, ne prestaje razvijati svoj talent, a najveća potvrda njegove darovitosti, jest pobjeda na natjecanju METRO Junior Top Chef. Posjetili smo ga u ugostiteljskom kabinetu Srednje škole Zabok, gdje se svakodnevno sa svojim mentorom Tomislavom Vranićem intenzivno priprema za natjecanja i nove uspjehe.
Donosimo vam razgovor s Matijom Jagićem, najboljim hrvatskim mladim kuharom.
Kada se u tebi javila ljubav prema kuhanju?
Već kada sam bio mali, s majkom sam stalno kuhao, bio u kuhinji, kada god bi ona pekla kolače, htio sam joj pomoći, i uvijek sam se zapravo miješao “tamo gdje mi nije bilo mjesto”, kako bi mama rekla. Krajem osnovne škole, kupio sam gomilu časopisa i knjiga vezanih uz kuhanje, i to me privuklo.
Što si prvo počeo kuhati?
Prva jela, onako profesionalno, skuhao sam uz profesora Vranića, s kojim sam postepeno učio pripremati sve, od temeljnih umaka prema glavnim jelima.
Što najviše voliš kuhati?
Volim pripremati sve i sve su mi namirnice jednako drage. Jedino mislim da ne bih baš uživao u pripremanju puževa.
Što je tvoj specijalitet?
Nisam ga još otkrio.
Kako ti je bilo sudjelovati na natjecanju METRO Junior Top Chef?
To je bilo super iskustvo, bili smo tri dana u Sisku i jedan dan u Zagrebu, stekao sam nove prijatelje i upoznao neke jako dobre chefove iz Hrvatske. Učili su nas i dali jako dobre smjernice za daljnji razvoj i kako formirati vlastiti stil u budućnosti.
Od čega se zapravo sastoji natjecanje?
Sučeljavanje je najprije bilo u Zagrebu. Nismo znali koje ćemo namirnice dobiti i to je bio najveći problem. Dobili smo lungić, mrkvu i rižu i od toga morali pripremiti svoje jelo, koje je odlučivalo o prolasku dalje. Troje kandidata iz Kastva i troje iz Zagreba, među kojima sam bio i ja, dobilo je trodnevnu edukaciju prije sučeljavanja u finalu, gdje su nas vrsni kuhari učili o kruhu, brašnu, tjestenini… Mentori Ante Udovičić, Nenad Kukurin i Mario Mihelj također bi nam svako prijepodne držali predavanje. Upravo su nam oni u završnici natjecanja zadali jela koje je svatko od nas šestero natjecatelja morao pripremiti, s time da smo morali dodati neki svoj tajni sastojak. Dobili smo zadatak pripremiti za predjelo carpaccio, salatu i tartar od brancina, za glavno jelo pačja prsa i za desert rustikalnu pitu od jabuka.
Jesi li očekivao pobjedu?
Jesam.
Što za tebe znači pobjeda u ovom natjecanju i titula najboljeg mladog kuhara?
Jako mi je pomogla edukacija koju sam prošao, otkrio sam puno novih recepata i čuo puno dobrih savjeta. Uskoro idem na Svjetsko prvenstvo Bocuse d’Or u Budimpeštu, kamo dolaze najveći chefovi svijeta. Također, kao nagradu za najboljeg mladog kuhara, dobio sam dvomjesečnu edukaciju na kulinarskom institutu Kul IN, koja počinje u desetom mjesecu.
Kako na tvoju ljubav prema kuhanju reagiraju tvoji prijatelji i obitelj?
Moji su prijatelji sretni zbog mene i drago im je. Što se tiče obitelji, već sada vidim da je teško biti kuhar, jer to zahtijeva dosta odricanja. Treba se tome posvetiti, a obitelj onda ostaje sa strane. Po ljeti, kad sam bio na praksi, nisam bio doma po dva – tri tjedna, nisam viđao obitelj, a ponekad, čak i kad bih bio doma, nismo komunicirali, jer bih došao kući umoran, legnuo u krevet, i ujutro opet otišao na posao.
Osvajaš li djevojke kuhanjem?
Ne pronalazim baš previše vremena da bih to iskušavao. Tek ću saznati ide li ljubav doista kroz želudac.
Imaš li kakav hobi?
Trenutno sam u potpunosti posvećen kuhanju tako da se ne stignem baviti drugim stvarima, ali kod kuće imamo vrt, tako da se volim baviti time.
Vidiš li svoju budućnost u Hrvatskoj ili bi radije otišao u inozemstvo? Kakvi su tvoji planovi sada kada završiš obrazovanje?
Rado bih otišao u inozemstvo stažirati i učiti, pa se možda vratiti, ali ne bih sada otkrio sve. Smatram da ako želiš biti najbolji, moraš raditi s najboljima, stoga se vodim time.
Tomislav Vranić, Matijin mentor i profesor u Srednjoj školi Zabok:
Televizija je popularizirala kuhanje, pa sve više srednjoškolaca upisuje taj smjer
Talent se vidi na prvu, već po tome kako kuhar hoda po kuhinji. U Matiji sam odmah vidio nebrušeni dijamant s mnogo potencijala. Zahvaljujući njegovoj motiviranosti i vještinama, siguran sam da će se uskoro pretvoriti u vrhunskog kuhara i da ga čeka svjetla budućnost, neovisno o tome hoće li ostati u Hrvatskoj ili otići u inozemstvo.
Naime, prije su kuharski smjer upisivali oni koji su imali loše ocjene, ali u zadnjih nekoliko godina situacija se promijenila, pa djeca sve više taj smjer upisuju zbog ljubavi prema kuhanju. S jedne strane, to je zato što su uspješni kuhari dobro plaćeni i vrlo lako pronalaze posao nakon završetka obrazovanja, no mislim da je puno važniju ulogu odigrala televizija, koja je popularizirala kulinarske emisije i u djeci probudila neke nove interese.
Marko Živaljić, predsjednik Udruge kuhara Krapinsko – zagorske županije i vlasnik tradicijskog turizma “Majsecov mlin”:
Za dobrog kuhara uvijek ima posla u Zagorju
Iako sam predsjednik Udruge kuhara, trenutno sam u potrazi za kvalitetnim kuharom i ne mogu ga naći u Zagorju. Surađujem i sa srednjim školama, ali mi profesori najčešće odgovaraju kako nemaju koga poslati. To je zato što su mladi kuhari uglavnom vezani uz ugostiteljske objekte u kojima odrađuju praksu i koji ih stipendiraju, a po završetku školovanja nastavljaju raditi za njih ili odlaze na more, gdje više zarade. Također, kvalietnih, uspješnih i motiviranih kuhara je u Zagorju malo, zato kada se netko odluči za tu profesiju i iskaže se za vrijeme školovanja, između ugostitelja se vodi prava borba oko toga tko će mu dati bolju ponudu.