Zbog enormnog uvoza jeftinog mlijeka iz susjednih zemalja, zagorski stočari su prisiljeni svoje krave prodavati u bescjenje u klaonice. Prije desetak godina na području Krapinsko – zagorske županije bilo je više od 18 tisuća krava. Danas je taj broj pao na svega oko 5500 grla, a samo u posljednjih godinu dana broj je pao za gotovo 700-tinjak grla. I broj isporučitelja mlijeka u zadnjih se desetak godina smanjio gotovo šest puta. Nekada ih je bilo više od dvije tisuće, a danas ih je tek oko 350 koji mljekarskoj industriji isporučuju manje od devet milijuna litara mlijeka godišnje. Sve niža otkupna cijena koju nude velike mljekarske industrije tjeraju i zagorske poljoprivrednike da se okrenu manjim prerađivačima mlijeka.

Uvoz jeftinog mlijeka

Vlasnik jedine zagorske mljekare, Mini mljekare Veronika iz Desinića, Mladen Šurbek zasad još nekako uspijeva malim kooperantima plaćati dogovorene cijene, no kaže, nastavi li se i dalje trend uvoza jeftinog mlijeka, i on će biti prisiljen sniziti cijenu mlijeka svojim kooperantima.
– Trenutno na području Krapinsko – zagorske, Zagrebačke i Bjelovarsko – bilogorske županije imamo 270 kooperanata i dnevno prerađujemo oko 25 tisuća litara mlijeka i svježe proizvode istog dana šaljemo na tržište. I dok veliki proizvođači danas mlijeko iz uvoza plaćaju oko 1,50 do 1,60 kuna po litri, ja i dalje svojim kooperantima, zavisno o količini i kvaliteti mlijeka, plaćam u prosjeku oko 2,60 kuna po litri. Zasad se još uvijek nekako držim, ali dokle ću izdržati s ovakvom cijenom i u situaciji kad se uvozi više od 70 posto mlijeka ne znam – rekao nam je Šurbek.
Dodao je kako nijednog malog kooperanta koji je s njim od početaka nije napustio te da sa svojih šest vozila i dalje obilazi i one najmanje sa po nekoliko desetaka litara koji su nerijetko i jedini na raštrkanim zagorskim bregima u krugu od nekoliko kilometara.

Sentimentalni razlozi

– Iako nam je sigurno isplativije s cisternom od 12 tisuća litara i to po ravnoj cesti po mlijeko otići kod velikih kooperanata primjerice u Bjelovar ili Krašić i tamo od desetak velikih kooperanata kupiti mlijeko, nego se cijeli dan vozikati po zagorskim bregima za dvije, tri tisuće litara, ipak prevladavaju i sentimentalni razlozi, jer mi je žao tih malih ljudi koji su s našom mljekarom od početaka. Zovu me proizvođači mlijeka iz cijele Hrvatske da bi prešli kod mene, ali ja sam ograničen svojim kapacitetima i jednostavno više nikog novog ne mogu primiti – kaže Šurbek, koji je prošle godine s bankarskim kreditom od pet milijuna kuna koje je dobio preko Županije, uspio napraviti novi pogon i proširiti svoje kapacitete s 1000 na oko 2500 četvornih metara. No kaže, dok ne otplati kredit, o novom proširenju ne razmišlja.

Uvoze mlijeko, a rade proizvode “Sto posto hrvatsko”

Ako hoćemo da opstanu naši hrvatski proizvođači, mora im se pomoći. Doista je nelogično da neki od uvoznog mlijeka, koje je više od kune jeftinije od našeg domaćeg, rade mliječne prerađevine s oznakom “Sto posto hrvatsko”. U takvoj nelojalnoj konkurenciji, mi mali mljekari koji doista sve radimo od isključivo puno kvalitetnijeg hrvatskog mlijeka, doista teško možemo opstati i razvijati se – rekao nam je Mladen Šurbek.