14. veljače svake godine parovi diljem svijeta daruju jedni druge cvijećem, slatkišima i plišanim medvjedićima. No, jeste li se ikad zapitali što zapravo slavimo toga dana i tko je bio sveti Valentin? Donosimo vam priču o podrijetlu Valentinova s portala History.com.

Legenda o sv. Valentinu

Postoji nekoliko legendi o životu sv. Valentina, a prema jednoj od njih, Valentin je bio rimski svećenik u 3. stoljeću. U to je vrijeme car Klaudije II. donio odluku da se mladi muškarci ne smiju oženiti, zbog toga što postaju bolji vojnici ukoliko nemaju ženu i djecu. Valentin, suosjećajući s mladićima koji su bili žrtve takve nepravedne odluke, počeo je potajno vjenčati mlade parove. Kad je Klaudije saznao što svećenik radi, osudio ga je na smrt, a Valentin je u povijest ušao kao zaštitnik zaljubljenih.

Zašto baš 14. veljače?

Iako postoji vjerovanje da se Valentinovo slavi baš 14. veljače jer se toga dana obilježava godišnjica smrti sv. Valentina, koji je umro ili bio ubijen oko 270. godine, postoji i druga teorija prema kojoj su upravo taj datum kršćani odabrali kako bi predstavljao konkurenciju proslavi poganskog praznika Lupercalije, koji se slavio 15. veljače.

Radilo se o festivalu plodnosti posvećenom Faunu, rimskom bogu agrikulture, kao i osnivačima Rima, Romulu i Remu. Na početku festivala, rimski svećenici bi se okupili u svetoj špilji, na mjestu gdje je, prema vjerovanju, vučica odgajala Romula i Rema. Svećenici bi žrtvovali kozu za plodnost i psa za pročišćavanje, a potom kozjom kožom i krvlju škropili polja, njive i žene. Ženama se ta mješavina kože i krvi nije gadila, štoviše, one su vjerovale da im dodir te kože povećava plodnost. Prema legendi, kasnije tog dana sve mlade žene u gradu bi ubacile svoja napisana imena u veliku urnu. Svaki neženja izvlačio bi jedno ime, a s djevojkom čije je ime izvukao morao bi se družiti sljedećih godinu dana. Mnogi parovi kasnije bi završili u braku.

Lupercalia je preživjela početni nalet kršćanstva, ali je na kraju 5. stoljeća proglašena nekršćanskim festivalom i zabranjena. 14. veljače papa je proglasio svetkovinom sv. Valentina. Nije dugo potrajalo prije nego što se taj dan počeo povezivati s ljubavlju. U srednjem vijeku u Francuskoj i Engleskoj vjerovalo se da 14. veljače započinje sezona parenja ptica, od čega se rodila ideja da bi taj dan trebao biti dan romantike. Ubrzo su se počele pisati čestitke i ljubavna pisma, a najstarije takvo umjetničko djelo vezano uz Valentinovo je pjesma iz 1415. godine, koju je svojoj supruzi napisao Charles, vojvoda od Orleansa, u vrijeme kad je bio zatočen. Nekoliko godina kasnije, kralj Henry V. unajmio je pisca Johna Lydgatea kako bi Katarini od Valoisa napisao ljubavnu poruku za Valentinovo.

Milijardu poslanih čestitki

Valentinovo je u Velikoj Britaniji postalo popularno u 17. stoljeću, a ta se popularnost kasnije proširila i na ostale, manje razvijene zemlje. Sredinom 18. stoljeća, postao je običaj da se toga dana poklanjaju sitni znakovi pažnje prijateljima ili voljenoj osobi, a najčešće su to bile rukom napisane poruke koje su 1900. godine, razvojem tiska, zamijenjene tiskanim porukama. U SAD-u, već 1840. godine Esther A. Howland je počela prodavati čestitke iz masovne proizvodnje. Nazvana “Majkom Valentinova“, u izradi svojih složenih proizvoda koristila je materijale poput čipke, raznih vrpca i papira u boji. Danas, svake godine za Valentinovo u svijetu se pošalje oko milijardu čestitki za Valentinovo, objavio je Greeting Card Association, što Valentinovo smješta na drugo mjesto, odmah iza Božića s 2.6 milijardi poslanih čestitki. Čak 85 posto prodanih čestitki za Valentinovo kupuju žene.

Kako je nastao simbol srca?

Iako znamo da srce kao organ ima ponešto drugačiji oblik od oblika srca koje je postalo simbol ljubavi, svi smo taj znak iskoristili barem jednom u životu kako bismo njime poslali neku važnu poruku, posebice u vrijeme Valentinova. Priča o podrijetlu simboličke oznake srca ima mnogo, a prema jednoj od njih ono ima korijene u djelima Galena i Aristotela, koji su srce opisivali kao organ koji se sastoji od tri međusobno povezane cjeline na čijoj sredini se nalazi udubljenje. Simbolička oznaka u obliku koji poznajemo danas, pretpostavlja se, nastala je kada su umjetnici i znanstvenici u srednjem vijeku pokušali vizualno reprezentirati drevne medicinske tekstove. S obzirom na to da se srce povezivalo s emocijama, vizualna reprezentacija srca postala je simbolom romantike i srednjovjekovne dvorske ljubavi. Taj se simbol posebice popularizirao tijekom renesanse, kada se koristio u sakralnoj umjetnosti, na slikama Presvetog Srca Isusova, te u igračim kartama, kao jedna od četiri boje. U 18. i 19. stoljeću, srce je postalo neizostavan motiv ljubavnih pisama i čestitki za Valentinovo.